Živimo u vrijeme kada znanost svakoga dana otkrije nešto novo. Ma, što svakoga dana… Svakoga sata! Ponekad je doista teško to sve i pratiti. No ja imam sreću da su se na mome životnom putu uvijek nalazili ljudi putokazi koji su me usmjeravali da je bitno okrenuti se prirodi, jednostavnosti, sebi. Tako da se okrećem znanosti kad istražujem točno određenu temu, ali više se ne gubim u svekolikom šarenilu znanstvenih dostignuća koje nam svakoga dana postaje sve dostupnije.
Mnogo slađa od šećera
Jedna od biljaka koje sam svojevremeno dobrano istražila postala je lako dostupna i na našem tržištu. Ime joj je stevija. Osobno bih rekla da je riječ o prilično neuglednoj biljci za kojom se ne biste okrenuli ili je zapazili na livadi, ali jednom kad upoznate njezine dobre strane, pretvara se u dragulj koji ćete ponosno uzgajati i njegovati – makar i u tegli na prozorskoj klupčici ili balkonu.
Naime, stevija je na južnoameričkom kontinentu poznata kao zaslađivač još od davnina, a najbolje uspijeva u polusušnim predjelima Brazila i Paragvaja. No, kao što je dobro poznato, skromne biljke često skrivaju moćne korisne sastojke za naše zdravlje. Tako je i sa stevijom. Kada je znanost ozbiljno pristupila proučavanju stevije, otkriveno je da ima sposobnost sprječavanja oštećenja DNK, što je iznimno važno u slučajevima autoimunih bolesti poput karcinoma. To svojstvo stevije je, kažu, toliko moćno da je dovoljna koncentracija od 0.1 miligram po litri da bi se postigao taj efekt.
Kad se uzme u obzir činjenica da je stevija 300 puta slađa od šećera, lako je zamisliti da obično osvježenje poput limunade može biti izuzetan eliksir koji će poticati prirodne sposobnosti organizma da se bori protiv slobodnih radikala.
Ne remeti razinu šećera u krvi
Dobra vijest je i da je stevija, unatoč slatkoći, potpuno bezopasna za zube te da ne izaziva disbalans šećera u krvi kao većina drugih sladila, pa je mogu konzumirati i dijabetičari. Logično se nameće zaključak da je stevija uz mali broj kalorija i s moćnom sposobnosti zaslađivanja idealan saveznik svakome tko pokušava izgubiti koji kilogram (a to je itekako popularna tema). Budući da snižava krvni tlak, možete je uzimati kao dodatak prehrani i kad imate problema s visokim tlakom (ako vam je tlak jako nizak, preporučujem oprez u korištenju te biljke).
Stevija nam je danas dostupna u obliku kapljica, tableta, tinktura i praha. I s pravom se pitate koji oblik odabrati. Nije, naime, zanemariva činjenica da su pripravci od stevije često gorkasta okusa, ali postoji jedan sasvim drugi aspekt na koji bih vam rado skrenula pozornost. Dopustite da nakratko odlutam u svijet algi da bih ilustrirala ono što vam želim reći.
Početkom 20. stoljeća japanski kemičar Kikunae Ikeda primijetio je da je sve što se priprema uz dodatak kombu alge puno ukusnije nego jela bez nje. Tko će znati što ga je na to nagnalo, ali odlučio je otkriti koji sastojak kombu alge utječe na poboljšanje okusa hrane. Napokon ga je 1908. godine izdvojio i revolucionalizirao svijet industrijski proizvedene hrane. Taj sastojak danas nam je poznat kao natrij glutaminat, MSG ili samo glutaminat, no ponekad je prikazan i kao „hidrolizirani proteini“ ili „autolizirani kvasac“.
Na ambalaži proizvoda možete ga pronaći i pod šifrom E621. I dok je to bilo prekrasno otkriće za industriju, naši organizmi s time se nisu odlučili složiti, tako se taj sastojak nerijetko okrivljuje za niz autoimunih bolesti i ozbiljnih oštećenja organizma poput kroničnih glavobolja, karcinoma i sl. Upravo kada je taj sastojak u pitanju, sjetim se svojeg poznanika koji mi je već davno rekao da, kada mu je dijagnosticiran karcinom, prvi naputak liječnika bio je da iz prehrane izbaci sve gdje opazi taj sastojak.
Oni koji me znaju, znaju da ljubim alge. Doista su prekrasan dodatak prehrani, ali, lijepo molim, drž’te MSG što dalje od mene! Stvar je u tome da nutrijenti u biljkama dolaze usklađeni, međusobno izbalansirani i, kad biljke konzumiramo cjelovite, naš organizam lako iskoristi njihove prednosti, ali i neutralizira njihove potencijalne štetne efekte.
Nabavite sadnicu i probajte
Vratimo se steviji. Prekrasna zelena biljka koju možete pronaći, kao što sam već spomenula, u niz oblika, po meni je najblagotvornija u cjelovitom, svježem ili sušenom obliku. Sve ostalo (prah, tablete, tinkture) uglavnom su fragmenti nutrijenata koji se skrivaju u toj biljci. Budući da je narodi Južne Amerike nisu upotrebljavali u obliku ekstrakata koji su nama dostupni, nego u njezinu izvornom obliku, a znanstvenici su zdravstveni učinak tih ekstrakata počeli istraživati tek unazad nekoliko godina, iskreno, ja se ne bih usudila eksperimentirati na sebi. Niti bih to ikome preporučila.
Kada steviju upotrebljavate u prirodnom obliku – dakle svježu ili sušenu – ipak treba imati na umu da je potrebno pratiti reakcije tijela. Budući da je jako slatka, teško ju je dozirati i ja se držim pravila: umjerenost je vrlina. Steviju u napitke i slastice dodajem malo po malo i između toga kušam ono što pripremam kako bih mogla odrediti pravu količinu. To preporučujem i vama, a kao orijentir može vam poslužiti sljedeći podatak: šalica šećera otprilike odgovara jednoj trećini do jednoj polovini žličice stevije.
Kako god bilo, možda bi bilo najbolje da već ovoga proljeća nabavite sadnicu i počnete se upoznavati s ovom biljkom. Svježe otrgnute listove možete usitniti u blenderu prilikom pripreme različitih deserata i napitaka (npr. limunade) ili ih pak sušiti i usitniti u prah koji će vam trajati mjesecima. Vjerujem da će vas oduševiti.
Recept
sok 1 limuna
1 list stevije
1 l vode
Sve sastojke staviti u blender i dobro izmiješati. Poslužiti kao izvrstan eliksir za alkaliziranje organizma.
.png)
.png)
