'DOPUŠTAM SEBI BITI SVOJA': Kako se prihvatiti u cjelini i stati iza sebe kao iza nekoga koga volite?

Odgajani smo u određenim okvirima koji definiraju kako treba izgledati i ponašati se dobra djevojčica, pristojna žena, posvećena majka ili prava baka. Naučile smo dati sve od sebe kako bismo se uklopile u te definicije, kao idealna slika u lijepi okvir. Međutim, nekad je slika veća od okvira pa strši, nekad se iza slike krije mnogo dubine, slojeva i boja, od kojih neke i nisu tako lijepe pa ih skrivamo duboko u sebi, daleko od očiju drugih. Pitam se je li možda ipak došlo vrijeme da ne mijenjamo, ne umanjujemo i ne uklapamo sliku. Što ako nekad jednostavno treba promijeniti okvir i slika će zasjati u svim svojim dimenzijama i bojama?

Možda su ti stalno govorili „smiri se, ne skači, ne viči, ne smetaj” i ti si ugušila kreativni dio sebe, naučivši biti neprimjetna. Toliko neprimjetna da si s godinama izgubila sebe, nikad ne osjetivši što te zaista raduje. Nisi dobila od drugih, a nikad nisi ni sama sebi dala dozvolu za radost, jer to uvijek može nekome zasmetati.

Ako si puno puta čula „ne brukaj se, ne plači”, naučila si stisnuti zube i gutati suze. Kada te je boljelo, naučila si trpjeti; kad si bila tužna, nisi plakala, jer ranjivost te može samo još više raniti. Zato si postala jaka, neovisna i svoja, ali isto tako i neosjetljiva na tuđe slabosti i suze.

Kako god bilo, dođe dan kad shvatiš da samo ako priznaš sebi da te boli, da si tužna, da si razočarana, ljuta i kažeš što osjećaš sebi i drugima, možeš mnogo toga promijeniti.

Koliko smo sličnih zabrana čule i prihvatile te potisnule tolike dijelove i slojeve sebe?

Cijela slika
Kako bismo zaista voljele sebe, neophodno je sagledati se kao cjelinu, spremni prihvatiti i dijelove sebe kojima se ne ponosimo, koje ne volimo, za koje mislimo da nisu dovoljno dobri. Zato ću vas zamoliti da napišete deset osobina koje ne volite kod sebe.
Kod sebe ne volim to što sam…

Nemojte se toliko fokusirati na izgled, iako je to najočitiji dio koji većina ne voli i s kojim se bori, ali iza našeg odnosa prema izgledu krije se mnogo više. Kriju se naša uvjerenja, životna iskustva, strahovi, viđenje sebe očima drugih.

Drugi dio zadatka je da razmislite što su vam dobro, korisno ili potrebno donijeli ti dijelovi vaše osobnosti koje niste još prihvatili. Možda su vas štitili, ojačali, možda pomogli da bolje razumijete druge.

Put prema iscjeljenju krije se u potrazi za smislom, u pogledu na život iz šire perspektive.

Ne kroz prizmu onoga što smo izgubile ili dobile, nego onoga TKO SMO postale zahvaljujući ili usprkos nekom iskustvu.

• Što sada znam o sebi zahvaljujući onom što sam proživjela?
• Što više ne radim sebi zahvaljujući…?
• Tko više nisam i tko sam postala zahvaljujući…?
• Kome sada mogu biti od koristi zbog toga?

Nevjerojatna snaga transformacije krije se u mogućnosti da se suočimo s dijelovima sebe koje ne odobravamo i koje još nismo naučili prihvatiti. Ne možete pronaći svoj mir tako što ćete izbjegavati svoj život - morate ga prihvatiti.

Prihvaćanje
Najteže je prihvatiti da ponekad stvari koje su se dogodile jednostavno nemaju smisla. Beskrajno je teško pronaći smisao u gubitku ili bolesti. Besmisao je ono što najviše boli.

Međutim, ako nađemo u sebi snagu da pogledamo na proces iz perspektive onoga tko postajemo proživljavajući neko iskustvo, tako mu pridajemo smisao i dajemo značenje.

Nalazeći smisao, nalazimo snagu da prihvatimo i svrhu koju trebamo ispuniti. Samo jedan od primjera je Louise Hay koja je pronašla svoju životnu svrhu kada je oboljela od raka i izliječivši sebe počela pomagati drugima. Jedna od svjetski poznatih modela Maye Musk postala je top-model u kasnim 50-ima, kada je prihvatila činjenicu da je kompletno sijeda, a duga sijeda kosa joj je postala zaštitni znak. Prvo je izgubila nekoliko angažmana, da bi s vremenom bila prepoznata kao autentičan model i od tog trenutka postala je jedan od najtraženijih svjetskih modela. Prihvatila je sebe u cjelini i kao takvu prihvatio ju je cijeli svijet.

Prigrlite svoje odluke i recite sebi:
Prihvaćam da sam pogriješila kada sam ostala, kada sam otišla, kada sam prešutjela, kada sam morala sve reći, kada sam mislila da pomažem, kada se nisam htjela miješati, kada sam vjerovala da radim najbolje što znam.

Da, mnogo sam puta pogriješila i ispala ranjiva, naivna, glupa, kakva god.

Međutim, nešto sam iz toga i naučila.

Naučila sam da su suze u redu i da to što sam osjetljiva nije moj nedostatak, nego mi daje prednost da čujem, osjetim i vidim ono što drugi ne primjećuju.

Učim prihvatiti sebe sa svim svojim greškama i to mi daje mogućnost da prihvatim da i drugi griješe i da ih ne osuđujem zbog toga.
Jedno od mojih rano stečenih uvjerenja bilo je da se nikada ne žalim jer „to rade samo slabići”. To mi je uvjerenje dugo služilo jer mi je pomoglo da se suočim s izazovima koji su mi bili predodređeni. Međutim, s vremenom sam shvatila da mi to smeta u profesionalnom životu. Bilo mi je teško razumjeti žene koje su bile zaglavljene u ulozi žrtve i nisu bile spremne boriti se, nego su se svjesno mirile sa sudbinom. Da bih mogla naći prave riječi i ponuditi prave tehnike, morala sam najprije poraditi na prihvaćanju da samosažaljenje može biti korak ka samospoznaji. Shvatiti da nekada nije najteže otići, nego da je teže ostati i svakodnevno sebe podsjećati zašto to radite.
Sada znam da postoji mnogo načina, da se mogu reći i drugačije riječi, da se mogu donijeti i drugačije odluke, da jednostavno može biti drugačije.

Prihvatiti ne znači da smo s nečime sto posto suglasni, ali znači da smo spremni napraviti iskorak ususret nečemu što ne razumijemo.

Prihvaćanje često pogrešno interpretiramo kao slabost. Međutim, velika se mudrost krije u umijeću da prepoznamo kada se treba boriti, kada predati, a kada sebe i životne okolnosti prihvatiti onakvima kakve jesu.

Prihvatite svoju prošlost, kakva god ona bila, jer se samo tako možete iscijeliti i krenuti dalje.

Prigrlite svoju sadašnjost, onakvom kakva jeste, kako biste mogle prepoznati što ste u stanju promijeniti.

Radujte se budućnosti jer znate da je svjesno kreirate, odlukom koju danas donosite.

Obavezan element prihvaćanja je dopuštanje
Što ste spremne sebi dopustiti?

• Dopuštam sebi biti ranjiva jer sam tako naučila razumjeti sebe i druge.
• Dopuštam sebi biti naivna jer se tako otvaram za čuda koja se mogu dogoditi.
• Dopuštam sebi vjerovati drugima jer tako privlačim u svoj život prave ljude.
• Dopuštam sebi biti u nečemu loša kako bih s vremenom mogla postati bolja.
• Dopuštam sebi biti svoja.

Biti svoja znači prihvatiti sebe u cjelini i stati iza sebe kao iza nekoga koga volite.