Jeste li ponekad pomislili kako ste sami sebi najgori kritičar? Zasigurno jeste, kao i većina nas. Iza ove tvrdnje krije se mnogo toga, a ponekad čak i sama hvalisavost. Ipak, rasprostranjenost i sveprisutnost govori više o tome kako se odnosimo prema sebi što svakako ne aludira na empatiju i nježnost, piše Psychology Today.
Zašto nije korisno biti učestalo kritičan prema sebi?
Potreba za samokritikom često proizlazi iz sklonosti perfekcionizmu, potrebi za natjecanjem ili manjka samopouzdanja. Biti hiperkritičan prema sebi - a zatim o tome govoriti drugima - predstavlja vrlo neobičan oblik perfekcionizma ukršten sa signaliziranjem vrline.
Što je bolja alternativa samokritici? Sve veći broj psiholoških istraživanja pokazuje da je samosuosjećanje ključna osobina koja osnažuje osobe. Osobito u svijetu u kojem mnogi ishodi u životu nisu u potpunosti pod vlastitom kontrolom, kriviti sebe da niste postigli dovoljno u bilo kojem trenutku ne pomaže vam rasti i napredovati. Za našu psihu, kritiziranje sebe zbog toga što nismo postigli dovoljno ne djeluje motivirajuće. Samokritičnost može biti iscrpljujuća i dugoročno kontraproduktivna.
Rad na sebi dugoročan je proces
Također je zanimljivo primijetiti da je odluka o jačanju samosuosjećanja bolje čak i od aktivnog rada na samopoštovanju. Da biste promijenili ono što osjećate o sebi, stvarno se morate bitno promijeniti, a to nije jednostavan zadatak.
Ljudi koji traže trenutni način da se osjećaju bolje u vezi sebe, često se okreću omalovažavanju drugih, što može dovesti do međuljudskih sukoba. Produktivniji pristup je potaknuti svoje samosuosjećanje, što jednostavno znači priznati da ste čovjek i stoga možete pogriješiti i doživjeti padove, ali i učiti iz tih negativnih iskustava te rasti i napredovati.
Rezervirajte nježnost za sebe
Još jedna sjajna stvar u vezi s ovim pristupom je da je suosjećanje obično nešto s čime smo već dobro upoznati i često ga pokazujemo, iako možda ne prema nama samima. Većina nas intuitivno zna kako ohrabriti prijatelja koji je tužan i može pomoći nekome u nevolji. Biti suosjećajan zapravo je prirodno ljudsko ponašanje.
Nježnost i empatiju koju inače upućujemo bliskim osobama trebate uputiti i sebi. Budite svoj najbolji prijatelj, a ne najveći neprijatelj!
.png)
.png)
