Ne može se pobjeći od činjenice - laganje je toliko duboko ukorijenjeno u naš život da je postalo dijelom kulture. Lažljivci, kao i njihove male bijele laži te mračne tajne svugdje su oko nas, a ni mi sami ne odolijevamo barem povremeno uljepšati istinu, piše Science Focus.
Profesor psihologije Richard Wiseman pružio je uvide kako bolje razumjeti lažljivce. Ponudio je određene savjete o prepoznavanju laži i govoru tijela koji treba promatrati.
Kako prepoznati kada netko laže?
U jednom eksperimentu, profesor je intervjuirao poznatog političkog novinara - jednom dok je lagao, a drugi put dok je govorio istinu. Emisija je prikazana uživo na televiziji i primljeno je oko 30.000 poziva. Što se tiče rezultata, publika je bila podjednako podijeljena, 50/50. Drugim riječima, ljudi u prosjeku nisu mogli prepoznati laž.
No, kada su uklonjeni vizualni znakovi i ostavljeni samo zvuk ili tekst intervjua, preciznost u prepoznavanju laži značajno se povećala. Vizualni znakovi, poput izraza lica ili gesta, lako su pod kontrolom osobe. S druge strane, ono što govorimo i kako to govorimo otkriva mnogo više.
Suzbijanje mitova i mogućnost učenja laganja
Jedan od najpoznatijih mitova je da ljudi gledaju gore i desno dok lažu. No, provedeno istraživanje nije otkrilo da su pokreti očiju povezani s laganjem. Čak i u stvarnim situacijama, nema indikacija da je to točno. Ljudi vjeruju u taj mit, ali znanost ga ne podržava.
Određene psihološke teorije kažu da se kod laganja ljudi osjećaju krivima, pa se mogu znojiti i nemirno ponašati. Međutim, ako netko često laže, ne osjeća krivnju ili vjeruje da laže za "više dobro", ti znakovi mogu nestati. Dobar lažljivac može čak početi vjerovati u vlastitu laž.
Mogu li ljudi sakriti znakove laganja u svom govoru tijela?
Neki mogu sakriti specifične znakove laganja, ali većina ne može. U radu na otkrivanju laži traže se odstupanja od uobičajenog ponašanja osobe. Ako netko ogrebe nos, to može biti znak laganja, ali isto tako i potpuno normalna navika.
Ključno je uspostaviti osnovni obrazac ponašanja i zatim tražiti odstupanja, koja su najčešće verbalna. Primjerice, zastajkivanje, duže pauze prije odgovora, izbjegavanje detalja ili smanjenje korištenja riječi poput "ja", "moj" i "meni" mogu biti indikatori. Laganje je kognitivno zahtjevno, jer osoba mora razmišljati o tome što je već rekla i kako to uklopiti u priču.
.png)
.png)
