Smatrate li da vas osjećaj krivnje drži na mjestu? Psiholozi dijele 5 načina za otpuštanje ovog toksičnog osjećaja

Razumijevanjem toksične krivnje i suočavanjem s njom, možemo se osloboditi i krenuti prema zdravijem načinu razmišljanja. Neki smatraju da oni najprosvjetljeniji među nama mogu živjeti bez osjećaja krivnje i da je dovoljno iskreno se ispričati nakon što pogriješimo - no, time se zanemaruju emocije, piše The Minds Journal.

5 načina kako otpustiti toksičnu krivnju:

1. Primijetite svoju krivnju.

Puno je lakše okriviti nekog drugog za našu krivnju nego jednostavno priznati: "Osjećam krivnju, napetost i malo straha." Samo osvještavanje krivnje može drastično umanjiti njezinu toksičnu moć.

2. Započnite unutarnje propitivanje.

Kada postanete svjesni krivnje koju osjećate, počnite si postavljati pitanja:

• Što je točno izazvalo ovaj osjećaj?
• Za što se osjećam krivim/om?
• Bojim li se kazne? Ako da, kakve?
• Dolazi li ova krivnja iz stvarnog ili umišljenog događaja?
• Pretjerujem li?
• Je li ova krivnja vezana uz sadašnji trenutak ili bol iz prošlosti koju još nosim?
• Tko bih bio/la bez ove krivnje?
• Koju ulogu krivnja ima u mom životu?

3. Tolerirajte nelagodu

Zanimanje i znatiželja mogu nas dovesti do izvora straha ili boli koji stoje iza krivnje. Kada se dotaknemo izvora, važno je zadržati pažnju. Ako postane previše bolno ili zbunjujuće, stručna pomoć može biti od velike koristi.

Učenjem kako tolerirati strah i izvornu bol, počinjemo se opuštati u nelagodi i ponovno otvaramo vrata samosuosjećanju.

4. Zatražite oprost i/ili oprostite sebi

Isprike su umjetnost i svi ih trebamo prakticirati. No, ako isprika nije moguća ili neće promijeniti ništa, krivnju često možemo otpustiti prihvaćanjem situacije i opraštanjem sebi.

Ne možemo mijenjati svoju bit niti prošlost, ali možemo pokazati razumijevanje, ispričati se i/ili se osloboditi krivnje. Dobrota prema sebi i drugima često ima moć otpustiti i najtvrdokorniju krivnju.

5. Odvojite se (individuacija)

Ponekad ne možemo otpustiti krivnju jer smo se previše stopili s drugima. To se često događa kod suovisnih osoba koje stalno pokušavaju spašavati i ugađati drugima. Za našu sreću ključno je da se emocionalno odvojimo i pustimo druge da idu svojim putem, čak i ako to uključuje patnju.

U svakoj zajednici trebamo biti podrška jedni drugima, ali potrebno je primijetiti svoju odvojenost. Svi smo povezani, ali nismo isti. Priznajte da drugi teku u svom smjeru, a vi također morate pronaći svoj.