Émile Coué bio je francuski psiholog koji je vjerovao u snagu autosugestije i moć pozitivnog razmišljanja kao alata za osobni napredak.

Na početku svoje karijere istraživao je hipnozu kako bi pomogao ljudima s različitim fizičkim i psihičkim tegobama. Međutim, s vremenom se pokazalo da klasična hipnoza ne donosi uvijek željene rezultate, pa je svoje metode prilagodio te se fokusirao na tehnike u kojima pojedinac aktivno sudjeluje u vlastitom procesu iscjeljenja.

Najpoznatiji je upravo po jednoj jednostavnoj, ali snažnoj rečenici koja je postala temelj njegove filozofije. U knjizi Ovladavanje sobomkroz svjesnu autosugestiju detaljno objašnjava kako koristiti vlastitu svijest i vjerovanje kao alat za promjenu navika, stanja i životnih okolnosti.

Coué je naglašavao da mogućnost ozdravljenja mora biti u granicama fizički mogućeg, no u tim slučajevima, tvrdio je, pozitivna autosugestija može pomoći u čak 93% slučajeva. Preostalih 7% često su, prema njegovom mišljenju, rezultat otpora, sumnje ili pogrešne primjene metode.

Riječ je o njegovoj rečenici „Svakog dana, u svakom pogledu, sve više napredujem“ koja nije tek motivacijska poruka - ona predstavlja srž njegovog pristupa i nosi ideju da ponavljanje pozitivnih misli može oblikovati našu stvarnost.

Ova afirmacija nosi više razina značenja:

  1. Pozitivna afirmacija - Izjava je optimistična i afirmativna. Njezino ponavljanje pomaže usvajanju pozitivnijeg pogleda na sebe i svakodnevni život.
  2. Svakodnevno ponavljanje - Stvaranjem rutine kroz svakodnevnu upotrebu, jača se vjera u napredak, a time i učinkovitost autosugestije.
  3. Holistički pristup - Izraz "u svakom pogledu" podrazumijeva napredak ne samo na jednoj razini, već u svim aspektima – fizičkom, emocionalnom i mentalnom.
  4. Progresivni napredak - Fokus na "sve više napredujem" naglašava postupan, stabilan razvoj, bez nerealnih očekivanja i brzih rezultata.

Coué je smatrao da upravo kroz ovakav način afirmiranja pojedinac može uvjeriti vlastitu podsvijest u istinitost tvrdnje, a podsvijest, prema njegovoj teoriji, igra ključnu ulogu u oblikovanju stvarnosti, ponašanja i osjećaja.

Ako um prihvati da napredujemo, tvrdio je, i tijelo i emocije će slijediti taj put, što nas, u konačnici, vodi do stvarnih i održivih promjena u životu.