djeca medo
Getty Images djeca medo

Kazna i nagrada

Kako onda odgajati dijete? Roditelji obično imaju jedan od dva naslijeđena ili usvojena modela ponašanja prema djeci: manipulaciju kaznom ili nagradom (ili oboje). Kako Rosenberg primjećuje, u oba slučaja manipuliramo djetetom i šaljemo mu pomiješane signale o motivima zbog kojih tražimo od njega da nešto učini. Želimo li da se ponaša na određen način zato što se boji kazne, zato što je motivirano nagradom, ili pak želimo da učini nešto iz razloga koji su legitimni i relevantni i samim time jedini pravi motivacijski faktor?

Mnogi roditelji koji ne žele kažnjavati dijete manipuliraju njime nagradama ili popustljivošću. No to je također oblik prisile. Ne ukazujemo mu na razlog da nešto učini, nego manipuliramo njegovim zadovoljstvom ili osjećajem moći koji mu dajemo popustljivošću.

Želim da obojica budete dobro

Rosenberg na temelju svojeg odnosa s djecom zagovara tezu da postoji još jedan način komunikacije. Tvrdi da je važno ostvariti kvalitetu veze u kojoj su zadovoljene potrebe svih uključenih. U vezi u kojoj smo svjesni potreba druge strane, kad shvatimo da su tuđa i naša dobrobit i potrebe isprepletene i međusobno uvjetovane, lakše dolazimo do rješenja te kvalitetnije usmjeravamo i sebe i dijete. Kako ostvariti takav odnos?

Komunikacija koja se temelji na tome da potrebe svih sudionika budu zadovoljene potpuno je različita od one na koju smo navikli. To nam ipak ne bi trebalo predstavljati prepreku jer ono što smo usvojili kao uobičajeno ponašanje, ne mora nužno biti prirodno i temeljeno na uzajamnom poštovanju. Umjesto da kažemo: „Loše je što udaraš brata“, možemo djetetu reći: „Uplašim se svaki put kad udariš brata jer želim da obojica budete dobro.“

Odsutnost i nezainteresiranost

I konačno dolazimo do ključne petlje u labirintu roditeljstva. Naime, za takvu vrstu komunikacije potrebno je vrijeme, strpljenje i, što je najvažnije, moramo biti prisutni, uključeni u sadašnji trenutak. To je lekcija koju je mene naučila moja kći: prisutnost je jedan od najvažnijih temelja moje veze s djetetom. Ako sam mentalno odsutna, nezainteresirana i na automatskom pilotu, ona će to primijetiti i sama biti isključena kada poželim podijeliti nešto s njom.

Znate li koliko je bolno kad svom djetetu ne možete reći da patite ili da ste sretni jer je ono ravnodušno ili nezainteresirano? Zamislite kako je njemu kada to isto ne može podijeliti s vama.

Važno trojstvo

Carl Rogers, jedan od najutjecajnijih psihologa 20. stoljeća, govorio je o tri nužna uvjeta za njegovanje pozornosti i prisutnosti u sadašnjem trenutku: kongruentnosti, prihvaćanju i empatiji. Kongruentnost znači uplovljavanje u tijek djetetova života, ostvarivanje odnosa povezanosti s njime tako što se ne skrivamo iza uloge autoriteta i ne štitimo time sebe. Prihvaćanje je pak jedna od platformi po kojima je Rogers ostao upamćen kao jedan od najutjecajnijih psihologa današnjice. Kako bismo prihvatili druge, prije svega moramo prihvatiti sebe.

Jedini način da potpuno naučimo prihvaćati tuđe slabosti i mane jest da ostvarimo dubok odnos s vlastitim emotivnim varijablama. I na kraju je empatija, sposobnost da se poistovjetimo s emocijama i situacijama ljudi oko nas. To je trojstvo bitan element za obrazovanje nastavnog kadra, ali ne vidim zašto roditelji ne bi usvojili ta tri uvjeta kao alate koji im mogu pomoći u odgoju djece.

Kad dopustimo sadašnjem trenutku da nam dođe u fokus, lakše ćemo uvidjeti potrebe svojeg djeteta i primjereno reagirati na njih. Onog trenutka kad skinemo masku lažnog autoriteta, pokažemo djetetu svoju ranjivost i dopustimo mu njegovu emotivnu autentičnost, sudjelujemo u izgradnji boljeg svijeta i budućnosti za naše mališane i njihovu djecu. Dokle god pokušavamo manipulirati svojim djetetom i lažnim moralom upravljamo njegovim ponašanjem, moramo biti svjesni da ta vrsta veze ima rok trajanja, kao i svaki drugi odnos izgrađen na taj način.

Mali učitelji

Djeca će testirati čvrstinu vaših uvjerenja, stoga budite sigurni u to zašto se držite nekih stavova jer će ih ona preispitati, pogotovo ako želite da ih usvoje. Želite li biti dobar roditelj, netko s kim će vaše dijete ostvariti toplu i čvrstu vezu, to neće biti lagano. Na svakom su koraku novi izazovi koji su prije svega postavljeni vama kao osobi.

Čini mi se da je biti roditelj neka vrsta dugoročnog rada na sebi, hodočašća po vlastitoj duši, pri čemu pokušavate u potpunosti prihvatiti sebe da biste mogli prihvatiti drugoga. Ja se uglavnom na svakom drugom izazovu spotaknem i zbunim te mi se ponekad čini da će mi, ako i uspijem izraditi čvrstu vezu sa svojim djetetom koja će nadići ograničenja vremena i prostora, to uspjeti samo uz osjećajnost, toplinu i razumijevanje. Stoga biram uzajamno poštovanje.