Koliko daleko možemo ići ponašajući se na isti način

Kada dulje ne možemo zadovoljiti svoje potrebe, u nama se stvara frustracija. Postajemo nesigurni, tjeskobni i sve nas više obuzimaju strahovi. Dugoročna frustracija opasno narušava mentalno zdravlje. Frustrirani mogu biti pojedinci, skupine ljudi, pa i cijela društva. I društva, baš kao i pojedinci, mogu oboljeti.

Kada je situacija naizgled bezizlazna, žudimo pokrenuti promjenu nekom aktivnošću. To nije jednostavno i nije za svakoga isto, jer svatko od nas ima svoju zonu sigurnosti – stanje u kojem se (još) ne osjećamo ugroženima pa, ako i nismo opušteni, i dalje mislimo da smo sigurni. Zonu sigurnosti neki nazivaju još i „plato“ – a to je razina do koje smo spremni ići, ponašajući se na isti način i donoseći slične odluke, a da se pritom i dalje osjećamo kako se ne izlažemo (pretjeranom) riziku.

Ali kada dođemo do zida i osjećamo da nešto moramo poduzeti jer smo do te mjere egzistencijalno ugroženi, spremni smo izaći iz svoje zone sigurnosti. Kriza predugo traje, a zalihe su se već istopile. Odlučujemo se nešto poduzeti. Razmišljamo o opcijama, važemo, smišljamo planove i raspitujemo se koja su nam rješenja na raspolaganju. Što nam je činiti!?

Bijeg

Sigurna sam da znate za mudrost koju je Lao Ce zapisao u svojem remek- djelu „Tao Te Ching“: „I najdulji put započinje prvim korakom.“ No kada se situacija iz dana u dan pogoršava, mnogi prestaju razmišljati i samo djeluju, a neki se pritom odlučuju za – bijeg. Odustaju od borbe jer sanjaju o novom, drukčijem životu, a već i sama pomisao na to rađa nadu. Ali ona nam ne jamči uspjeh.

Mnogi mladi ljudi sanjanju o odlasku iz zemlje. Za njih nema posla, na pola mandata Vlada još uvijek ne nalazi rješenja, a situacija se iz dana u dan pogoršava. Već nas zovu „smećem i, iako je riječ tek o našem kreditnom rejtingu ili sposobnosti vraćanja kredita, jasno je da nam se ne piše dobro.

Ulazak Hrvatske u članstvo Europske unije donekle je uklonilo prepreke useljavanju u zemlje članice i potaknulo mnoge na razmišljanje o odlasku. Trend poprima takve razmjere da se više ne govori o tome koliko mladih ljudi želi emigrirati nego koliko ih je spremno ostati u domovini. Velika nezaposlenost ne ugrožava im samo trenutačnu egzistenciju nego i priliku da krenu u život, da se realiziraju.

Europa, Amerika, svi misle da je drugdje bolje

I oni koji su već stekli iskustvo i imaju uspješnu karijeru, tj. broje više godina iza sebe nego one pred sobom, također razmišljaju o odlasku. Njima se po glavi vrzma ideja o mjestu gdje bi mogli ugodnije živjeti uz niže troškove i s manje novca.
Nije to prvi put da je situacija krizna, zabrinjavajuća i da traje predugo. No ono što je danas drukčije jest to da je kriza globalna. Postoji li uopće komadić zemaljske kugle koji nije u krizi, problemima, izazovima?

Sjedinjene Američke Države nakratko su bile u blokadi jer im je državni proračun probio sve granice. Španjolska je na putu da doživi sudbinu Grčke, a ni druge države Europske unije, koje našoj radnoj snazi ne priječe ulazak na tržište rada, ne stoje najbolje. One koje se kako-tako drže, štite svoje građane strogim viznim režimima. Gledam reportažu iz Italije – i oni bi rado nekamo otišli!

PageBreak

Divjak
Domagoj Blažević Divjak
Moji neuspjeli pokušaji

Ni ja ne bih obeshrabrila svoje dijete kad bi se odlučilo na taj korak, a možda bih i sama razmotrila odlazak – u tople krajeve, s nižim troškovima života. No ne želim bježati. To sam već pokušala i iz iskustva nešto naučila. Više to ne želim ponoviti!
Nekad sam bježala od onoga što mi nije odgovaralo. Prvi sam put to učinila tijekom ratnih godina, kad nisam, kao samohrana majka, bila u mogućnosti prehraniti svoju kćer i sebe. Otišla sam i vratila se, odabravši biti uz svoje dijete jer ga nisam mogla dovesti za sobom.

Drugi sam put pobjegla, ali ne da bih riješila egzistencijalna pitanja. U tom je pogledu sve bilo riješeno – moja je kći bila samostalna, a ja sam imala posao koji me nije ograničavao jer sam ga mogla obavljati preko interneta s bilo koje točke zemaljske kugle. Ovaj sam put bježala od osjećaja da u ovoj zemlji neću uspjeti naći partnera. Vratila sam se slomljena srca, shvativši da je bolje biti sam nego s osobom uz koju se osjećam sama. Iza svakog tog povratka došao je i izazov koji sam uspješno prebrodila, naučivši nešto iz oba iskustva. I zato više ne bježim, iako ne mogu reći da me situacija koja me okružuje ne frustrira.

Kamo god odete, sa sobom nosite – sebe

Nije lako otići iz svojeg okružja, iz svojega gnijezda, iz svoje domovine. Još je teže otići privremeno i stalno čekati povratak. Od čežnje za domom nebrojeni su život proživjeli ne živeći ga. Neki su ipak otišli, skrasili se, prilagodili novoj okolini, novim pravilima, novim običajima. U čemu je tajna? Ako već razmišljate o odlasku, postoje neki preduvjeti za uspjeh.

Prije nego što donesete odluku, razmislite o tome imate li dovoljno zajedničkog sa zajednicom u koju se želite uklopiti. Ako je jedini motiv za odlaskom iz države u kojoj živite novac, motivacija će se brzo istrošiti. I u nekoj drugoj zemlji plaćat ćete porez, naići na neljubaznog susjeda, imati dobre i loše dane. Ako vam ovdje nešto smeta, slične ćete situacije prepoznati kamo god otišli. Kamo god odete, sa sobom nosite – sebe, svoje obrasce razmišljanja i djelovanja. Ako očekujete drukčiji rezultat od ovoga koji imate ovdje, morate promijeniti i svoje obrasce.

Što nam smeta u vlastitoj domovini

Motivaciju treba naći u samima sebi. Iskreno se trebate zapitati možete li u drugoj sredini svojim djelovanjem pridonijeti boljitku, kad to već ne možete u svojoj domovini. Znate li jezik, prihvaćate li običaje i različitosti koje vas čekaju i koje ćete trebati prihvatiti? Imate li neku ideju, znanje, neostvarenu ambiciju koju želite ostvariti? Na sva ta pitanja trebate odgovoriti prije odlaska.

Ako vjerujete da u drugoj kulturi, zemlji, uvjetima možete ostvariti neki svoj san – nitko vas u tome nema pravo spriječiti. No neka vaše namjere budu iskrene, otvorene i poštene. Nikada i ni pod kojim uvjetima ne bježite od bilo koga ili čega!
Ako vas takva razmišljanja ne ostavljaju u miru, prije svega razmislite što je to što vam u vlastitoj domovini smeta.

Kada odustanem od ideje o tome tko sam – postajem ono što mogu biti

Možete li se angažiranije posvetiti promjeni onoga što vam ne odgovara i u vama izaziva negativne emocije, frustrira vas, te postoji li nešto što izbjegavate promijeniti kod sebe, okrivljujući za svoje neuspjehe društvo, okolinu, prilike. Ponekad rješenje leži u osvješćivanju razloga zbog kojih nam nešto smeta, a te razloge najčešće nalazimo u sebi, a ne izvan sebe.

Kineska poslovica kaže: „Ako želiš popraviti državu, najprije moraš popraviti obitelj; ako želiš popraviti obitelj, najprije moraš popraviti sebe.“ Dakle, uvijek trebamo krenuti od sebe. Neka odluka bude pozitivno motivirana ne samo za vaš osobni boljitak nego i boljitak svih, no važno je da ta odluka bude vaša i da iza nje stojite. A uz odluku, trebat će vam hrabrost, volja i energija za daljnje korake. Ali i mir u srcu.
I sjetite se mudrog Lao Cea i njegova „Tao Te Chinga“: „Kada odustanem od ideje o tome tko sam – postajem ono što mogu biti. Kada odustanem od onoga što imam, primam ono što mi je potrebno.“