Kad bismo rekli ono što mislimo
U svakodnevnom životu – na poslu, kod kuće ili s prijateljima, željeli bismo biti vjerodostojni i jasno izreći ono što mislimo. No najčešće na sve govorimo "da" jer nam iskreno NE naprosto zapne u grlu.
Evo kako bi stvari mogle izgledati kada bismo zaista bili iskreni:
Imaš li minutu?
Nažalost, nemam, no pomoći ću ti malo kasnije.
Možeš li mi poslati ponovno onaj e-mail koji sam te već par puta tražio?
Ne mogu. Molim te, potraži ga među svojim e-mailovima.
Nažalost, u stvarnom životu ne odgovaramo ovako jer ne možemo. Ne možemo jer se borimo uvijek s istim neprijateljem – sa samima sobom. Metafora o samuraju kaže: neprijatelj protiv kojega se samuraj mora boriti nije čovjek s mačem koji stoji ispred njega. Jedini njegovi neprijatelji su strah, sumnja i taština.
Samopouzdanje izgrađeno na tuđem mišljenju
Glavni razlog što nismo u stanju odrediti granice i reći "ne" povezan je s udovoljavanjem drugima. Ne želimo ih razočarati pa pristajemo na mnogo više nego što bismo htjeli kako bi nas kolege ili rodbina cijenili. Pokušavamo steći priznanje stvaranjem i razvojem dobrih odnosa.
Privlači nas ideja da bismo mogli izgraditi karijeru tako da smo uvijek na raspolaganju, uvijek spremni udovoljiti drugima, uvijek pouzdani... Ukratko, pokušavamo izgraditi vlastito samopouzdanje na temelju tuđeg mišljenja o nama. To bi se moglo pokazati kao velika pogreška pokušavamo li udovoljiti ljudima koji to zaista ne zaslužuju.
Štoviše, dobri profesionalni odnosi podnose žustre i argumentirane rasprave koje upravo sprječavaju daljnje konflikte. Nažalost, pokušavamo izbjeći bilo kakve rasprave kako bismo izbjegli atmosferu konflikta, ljutnje i zamjeranja.
Tri razloga zbog kojih imamo problema reći "ne"
Gledajući sa psihološkog stajališta, tri su razloga zbog kojih imamo problema reći "ne". Oni su nastali u odgoju i doživljajima u djetinjstvu:
Autoritet
Djeca vrlo autoritativnih roditelja koja su bila izložena jakom bihevioralnom pritisku i pokušavala udovoljiti roditeljima kojima nikad nije bilo moguće udovoljiti.
Takva djeca, kada odrastu, ni u poslovnom okruženju nisu u stanju postaviti granice prema suradnicima i umjesto toga se pokoravaju autoritetu.
Krivnja
Roditelji koji se služe ucjenama i nabijaju osjećaj krivnje: "Ako me ostaviš, bit ću jako tužan i možda ću te manje voljeti", izjava je koja spada u kategoriju psihičkog zlostavljanja. Dijete će takvu izjavu interpretirati kao: "Moram pristati na sve što netko zatraži od mene ako želim biti voljen".
Strah od napuštanja
Dijete je egoistično ljudsko biće koje razmišlja na sljedeći način: "Ako moja majka nije ovdje i ne pruža mi ljubav, to je zato što ja toga nisam vrijedan. Ne zaslužujem ljubav, ja sam loša osoba. Moram biti bolji i ljubazniji kako bih joj udovoljio i pridobio njenu ljubav."
Odrasla osoba koja je bila zakinuta za bilo koji oblik roditeljske ljubavi, uvijek će pokušavati pridobiti tuđu naklonost uz pomoć ljubaznosti, po svaku cijenu.
Ponekad se sva tri faktora ujedine u jednoj osobi. Kako razriješiti te probleme?
Jedini način je zadubiti se i zapitati koji su događaji izazvali takvo ponašanje i nemogućnost izgovaranja riječi "ne". Jedino tako moguće je presjeći veze s prošlošću i okrenuti se zdravijem ponašanju.