ŠUMSKI KUHAR ANTON RUDAN O DIVLJINI: 'Prosvjetljenje kojem mnogi teže pod našim je nogama, ispred naših očiju'

Avanturističko-pustolovni dokumentarni serijal o prirodi i bilju 'Lovac na bilje' s Antunom Rudanom kao glavnim akterom izuzetno je dobro prihvaćen od strane publike, pa trenutno ovog šumskog kuhara imamo priliku gledati u trećoj sezoni emisije. Što je sve otkrio na obroncima Biokova, uz rijeku Cetinu i pri posjetu Đurđevačkim pijescima, te kako ga priroda i nakon toliko godina proučavanja može iznenaditi ispričao nam je u razgovoru. Uz to, dao je i nekoliko praktičnih savjeta o biljkama...

Posebno sam zadovoljan jer smo u ovoj sezoni otišli na Velebit i to Sjeverni i Srednji Velebit gdje smo zaista uživali u pravoj divljini. Obišli smo i u pitomije dijelove Hrvatske a opet prekrasne poput Korane ispod Slunja i Rastoka pa rijeku Liku i natrag na divlju Dinaru pa vrh Poštak. Posebno iznenađenje bili su Đurđevački pijesci, prva i jedina hrvatska pustinja i to zaista po velikoj vrućini i suncu.Osvježenje nakon svega dobili smo na Međimurskim jezerima gdje smo i pjevali domaće narodne pjesme o bilju. Serijal ide svaki dan od utorka do petka na HRT2 od 18.15 sati.

Od kuda u vama takvo divljenje i strahopoštovanje prema prirodi - uči li se to s godinama, je li urođeno ili potaknuto iskustvom?

Divljenje i poštovanje dolaze od druženja s divljom prirodom koje je zaista iscjeljujuće na svim nivoima. Strah tu dolazi u smislu neshvatljivosti, ne razumijem kako nešto poput divlje prirode tako skladno funkcionira i kako je zapravo krhka ta vrijednost očuvanja prirode. Ono čega se u prirodi bojim je kako smo je izgubili puno prije nego što to znanost procjenjuje, odnosno da je već sada šteta i bol koju smo nanijeli planetu zemlji kao dominantna vrsta nepopravljiva. Vjerujem da postoji čudo koje bi nam moglo pomoći no kada i hoće li se tako nešto dogoditi, nisam siguran. Presporo se navike mijenjaj, a prebrzo se resursi iscrpljuju. Mnogi izvori za koje sam znao i s kojih sam nosio vodu za piće suhi su čak i sada po zimi.

Mnoga staništa biljka više nema. Hrvatska je još uvijek oaza sa svojim prekrasnim očuvanim krajobrazima, nacionalnim parkovima i prekrasnim morem no vrlo brzo i u kratkom vremenu stvari se mijenjaju stoga je nužan veliki oprez i pažljivost da ne uništimo ovaj raj koji imamo. Svo poštovanje prema prirodi je urođeno, ali zaboravljeno -  treba ga probuditi i potaknuti iskustvom. Za to treba disciplinirano i redovito odlaziti u prirodu. Ponekad se treba i prisiliti jer višestruko se isplati iako na početku dok smo u toplom ispred TV-a ne izgleda tako, kasnije kad se vraćamo kući vidimo koliko se zapravo isplatilo i kako je to dobro utrošeno vrijeme.

Što vas u prirodi uvijek i iznova fascinira?

Kompleksnost događaja iza scene. Kako je sve savršeno uređeno. Nije ni čudo da su prije ljudi vjerovali u bogove prirode jer gotovo je nemoguće i nevjerojatno da je sve to nastalo slučajno evolucijskim razvojem. Jako me fascinira kako vrlo mala količina sakupljene tvari iz divljeg bilja djeluje tako moćno na naš organizam da ga može u potpunosti izliječiti. Divno je vidjeti kako se biljke brinu za nas, kako su tu već tisućama godina, strpljivo i postojano su uz nas i pomažu nam. Ljubav uvijek fascinira, a pogotovo ako nije vidljiva odmah golim okom. Da biste vidjeli ljubav biljaka morate imati dobru širokogrudnu leću odnosno mirno i zahvalno srce.

Mislim da je samospoznaja i prosvjetljenje za kojim mnogi teže pa i zdrav život i neki oblik besmrtnosti kroz vječnu mladost i zdravlje upravo tu pod našim nogama i ispred naših očiju. Divlja priroda je najbožanskiji oblik koji možemo precipirati svojim osjetilima i umom, a to je upravo prozor prema našoj duši. Kad je taj prozor zatvoren - ljudi jako pate. Možemo vidjeti kako svi bez iznimke vole biti u prirodi, no razni su razlozi zašto to ne čine, a najčešći je lijenost i preopterećenost poslom, stresom.

Vegetarijanac ste i bilje vam je pomoglo u liječenju astmatičnog bronhitisa. Javljaju li vam se ljudi (koji vas gledaju na HRT-u ili prate na društvenim mrežama) kako su im vaši savjeti pomogli u rješavanju nekih njihovih tegoba? Možete li navesti primjer?

Uvijek napominjem da konzumacija gorke hrane, čajeva i napitaka poput smoothieja i cijeđenih sokova od samoniklog bilja okrepljuje naš organizam, preventivno štiti ali i liječi. Osobno se do sada nisam bavio liječenjem nego preventivom stoga sve upite prosljeđujem kolegama fitoaromaterapeutima. Završavam trenutno školu za tu vrstu terapije i od ove godine moći ću se posvetiti tome s punim kapacitetom i znanjem, ali i diplomom. Veseli me novo područje koje nisam do sada duboko obrađivao jer je moj fokus bila kuhinja i preživljavanje u prirodi te preventivno djelovanje na tijelo. Znam koliko su biljke ljekovite no nisam se htio miješati u posao stručnjaka a to je liječenje. Puno je upita, no ja sam davao samo preporuke i nisam išao duboko u dijagnoze i terapiju.

Sad je došlo vrijeme da pokrijem i taj dio kako bi kompletirao svoja znanja i iskustva. Mislim da je to i prirodan proces da čovjeku treba puno prakse u prirodi i druženja s biljkama da bi mogao biti pravi fitoaromaterapeut. Sada puno vremena provodim u laboratoriju praveći tinkture, kreme i proizvode za liječenje tegoba. Ovo je sada još jedan bliži i znanstveniji, ali i duhovniji pogled na biljke i njihovo djelovanje i svojstva. Kada pogledam njihovu anatomiju, kemijske sastave, spektar djelovanja moje čuđenje, poštovanje i ljubav prema njima još više raste. Nažalost sada vidim koliko toga je još znanstveno neistraženo i koliko je tu još prostora da pronađemo lijekove i rješenja za sve svoje bolesti i probleme.

Klimatske su promjene utjecale i na bilje - kako vi na to gledate? Kao čovjek na terenu, što primjećujete, kako se 'ponašaju' zimi?

Većina biljka zimi naravno odmara ako ih možemo usporediti s ljudima u tom kontekstu. Loše je naravno kad se prerano bude i moram priznati da je atmosfera u prirodi onda prilično napeta i uznemirena. Što ste me budili tako rano... Neeee. Nije dobro kad se ciklusi mijenjaju brzo i prebrzo jer onda sve pati i jednostavno se gubi mir i sklad. Nažalost, krivim djelovanjem čovjeka ciklusi u prirodi su se poremetili. Suše, poplave, blage zime, jaka ljeta, gubitak izvora vode, osiromašeno tlo, pesticidi i još more drugih uzroka i posljedica dovelo nas je tu gdje jesmo. Nažalost, proces nije stao nego se ubrzava i osobno vidim jedino čudo kao spas ljudi na planeti. Veseli me jedino spoznaja kako planeti 1000 godina nije ništa no ljudima je!

Bojim se da, kao vrsta koja toliko ovisi o drugim vrstama, a naročito biljkama, krećemo prema izumiranju velikim koracima. Biljke će opstati i kad ljudi neće biti, trebali bismo ih čuti i slušati te pratiti pozorno što nam pokazuju i govore jer one su došle prije nas i znaju puno toga. Kada bismo stali iza njih i krenuli za njima s poštovanjem i ljubavlju imali bi priliku izliječiti i sebe i planet...

Možete li čitateljima možda predložiti biljku koja je dobra za imunitet u ovo vrijeme prehlada ili možda neku koja je čistačica zraka u domu?

Kadulja je odlična za čaj ali i za dimljenje prostorija što je nužno u zimskim mjesecima. Stolisnik je također čaj koji se može kupiti, a jedan je od najboljih za razne probleme. Plučnjak je možda čaj za koji ne znaju mnogi, a kako samo ime govori vrhunski je za pluća i oboljenja dišnog sustava. Čaj od podbjela je teže naći, ali već u prvom i drugom mjesecu mogu se pronaći njegovi cvjetovi pa se može kuhati u jelima kao hrana i lijek.

Što se uvijek mora nalaziti u vašem hladnjaku, smočnici, vrtu?

Zeleno lisnato povrće, korjenasto povrće, kvalitetna riža, kus kus, quinoa, umaci od biljaka i pesto od medvjeđeg luka. Volim raditi razne vegetarijanske burgere pa sam od toga napravio i posao odnosno brand MR.Forest burgeri koji se prodaju po velikim glazbenim festivalima kod nas ali i u EU. Često su na festivalima to i najprodavaniji burgeri bez obzira na to što su vege. Oni se sastoje od samoniklog bilja i divljih šumskih gljiva poput lisičarke, crnih truba i vrganja. Hladnjak mi je pun namirnica koje se koriste za variva i tortille, rižota, to je i moja svakodnevna hrana. Obožavam orašide i suho voće te radim razna mlijeka kao recimo od badema. Voće je divna hrana a naravno divlje bobice poput kupina, malina, jagoda, drenka, šipka i borovnice su mi omiljena hrana.

Najčešće kuham za djecu, svi su troje tinejdžeri i moram priznati da svi jedu vrlo rado bez obzira na to što nije fast food. Istina je da su mršavi, ali su i zdravi. Nadam se da će roditelji u budućnosti više pripremati djeci zdrave obroke jer to je zapravo put izlaska iz globalne ekološke krize - osviješteni mladi ljudi koji imaju ukus za zdravu, divlju i ljekovitu hranu. To su buduće generacije koje će brinuti za ovaj planet.