Standardi ljepote, pogotovo putem društvenih mreža, često nalažu da žene budu što mršavije, imaju što veće usne (tzv. pačje usne, kakve su se nekada smatrale defektom), silikonske grudi, obraze i stražnjicu... I, naravno, da zauvijek izgledaju mlado. No, kada se žena dotjera po tim trenutačnim standardima ljepote, većina će joj prigovoriti da je „plastična“. A kada je prirodna i izbjegava plastične operacije i raznorazne korekcije svog izgleda, onda joj se zna čak i savjetovati koje korekcije i zbog čega bi trebala napraviti na sebi. I to vrlo često, ne biste vjerovali, upravo žene „dobronamjerno“ savjetuju druge žene, ali i muškarci, naravno, isto tako „dobronamjerno“.

No, zapamtite, ljudi često one nedostatke koje nesvjesno prepoznaju kao svoje vlastite, ono što misle da njima samima na neki način nedostaje, vide i prepoznaju u drugima. Jer ne možemo ništa govoriti, a da zapravo ne govorimo o sebi. Na kraju, kada se zbroji sve ono što žena treba i što ne treba biti, odnosno, kako bi trebala izgledati i pritom, naravno, ne biti „plastična“, pitam se kako zadovoljiti i jedne i druge kriterije. Jer ispada da ste ili „plastični“ ili da svoj izgled trebate popraviti pokojom korekcijom. Kako raditi korekcije, a ne biti „plastičan“ i, naravno, pritom biti zadovoljan sobom? Kako onda zadovoljiti sve te silne kriterije koje nam diktiraju trenutačni standardi ljepote? Jer, zapamtite, ono što danas priznajemo kao lijepo tijekom vremena se mijenja. Jeste li se ikada zapitale u čiju se definiciju ljepote uporno pokušavamo uklopiti i moramo li se zaista u nju uklopiti? I kako smo uopće dopustile da postane naša vlastita?

Istina je da netko tko se ne osjeća dobro u svom tijelu i sa samim sobom, pa i u životu općenito, plastičnom operacijom i/ili pokojom korekcijom vlastitog izgleda to može promijeniti na kraće vrijeme. No, najvjerojatnije će svako malo morati raditi nove korekcije da bi se opet osjećao dobro u svojoj koži. Pa što mislite, zbog čega se mnogi poznati, usprkos svom novcu koji imaju, uspiju unakaziti? Zato što su to zapravo igre bez granica. Ako je plastična operacija rješenje za naše nezadovoljstvo izgledom koji se ne uklapa u trenutačno kreirane standarde ljepote što nam ih neprestano nameću putem medija i društvenih mreža, možda bi bilo dobro da prije bilo kakve korekcije uložimo u kvalitetnu psihoterapiju i rad na sebi.

Aleksandra Drezga
Privatni album Aleksandra Drezga, više o njenom radu saznajte na www.asdrezga.com

Prije negoli se zavrtimo u začarani krug beskonačnih pokušaja da postanemo zadovoljni svojim izgledom, a posljedično i samim sobom, prije negoli se zavrtimo u začarani krug trenutačnog zadovoljstva vlastitim izgledom koje brzo prolazi. To nam može pomoći da zaista otkrijemo kako možemo početi voljeti sebe i svoje tijelo te biti zadovoljni sobom i svojim životom. Jer nerijetko oni koji nisu zadovoljni svojim životom, ne razmišljajući o tome, isto pokušavaju popraviti korekcijom izgleda. Misle da će, ako budu izgledali kako diktiraju trenutačni modni trendovi, zasigurno postati sretni, zadovoljni i ispunjeni, a ono – iznenađenje!!! Jedino što će se zapravo dogoditi jest to da će s vremenom postajati sve nezadovoljniji vlastitim izgledom koji će svako malo morati nanovo korigirati i popravljati.

Jeste li se ikada susreli s ljudima koji vam na prvi pogled možda i nisu bili baš tako lijepi, no kada su progovorili i kada ste ih upoznali, postali su vam prekrasni? I obrnuto, s onima koji su vam bili lijepi sve dok ih niste upoznali? E upravo je to tajna ljepote. Zato prestanite juriti za nedostižnim i izmišljenim standardima ljepote koji se s vremenom mijenjaju, pa ono što smo nekada smatrali ružnim i defektnim postaje lijepo i obrnuto. Istina je da ćete drugima biti lijepi tek onda kada sami sebi postanete lijepi, a to je moguće ako naučite voljeti sebe.

Često mi žene jedne drugima znamo dijeliti komplimente poput: „Nikada ne bih rekla da imaš toliko godina“, bez obzira na to je li to žena u 20-ima, 30-ima, 40-ima, 50-ima, 60-ima. Time pokazujemo da je zapravo uvijek poželjno izgledati mlađe, neovisno o tome koliko godina zapravo imamo. Pitam se zašto smo pristale na takvu definiciju ljepote. Da, mladost nosi sa sobom glatko lice, manje celulita i najvjerojatnije i pokoji kilogram manje, ali isto tako vrlo često nosi i nepromišljenost, nestabilnost, nesigurnost, nedefiniranost, neiskustvo... Zrele nam godine, pak, s borama, celulitom, kilogramima donose i iskustvo, mudrost, stabilnost i moć koju nismo imale u mladosti. Tada prvi put zaista čvrsto stajemo na svoje noge, sigurne u sebe jer smo postale svjesne svojih mogućnosti i moći. Zašto bi nam onda izjava da izgledamo mlađe bila kompliment? Trebale bismo se ponositi time što godine na našem izgledu oslikavaju sve naše iskustvo i mudrost koju smo stekle tijekom njih.