Gestalt terapija: susret sa sobom

Tražeći odgovor na pitanje na čemu se bazira gestalt, jedan od najpopularnijih psihoterapijskih pravaca novijeg vremena, dobila sam dojam da mnoge alternativne tehnike rada na sebi, koje nisu nužno povezane sa psihologijom, posuđuju svjetonazor iz gestalta. U gestaltu je, naime, važno probleme rješavati „ovdje i sada“, kroz doživljaj problematične situacije, proživljavati svoje osjećaje, stanja i tjelesne osjete, umjesto da o njima samo govorimo, osvijestiti što se krije iza problema, preuzeti odgovornost za svoj izbor, na koji uvijek imamo pravo, eksperimentirati. No istodobno, ne treba inzistirati na promjeni, nego osvještavanjem dopustiti da se ona dogodi sama.... Zvuči pomalo poput meditativnih tehnika iz Buddhina vremena.

„U gestaltu se sve bazira na autentičnom kontaktu između dviju osoba, klijenta i psihoterapeuta, a taj kontakt nikad nije isti jer se oboje mijenjaju u odnosu na ljude i situacije. Zajedno stvaramo odnos. To je teško jer ne možete naučiti pravila kako se ponaša s depresivnima, anksioznima, paranoidnima pa ih onda samo slijediti“.

Razlika gestalta i drugih psihoterapijskih pravaca

Drugi psihoterapijski pravci više su orijentirani upravo na takva znanja. U njima morate znati teoriju te kako se određena stanja očituju u životima ljudi kako biste ih prepoznali i kod klijenata. Tada birate postupke koji vas vode zacrtanom cilju, dakle određenoj promjeni ponašanja klijenta. U gestaltu zapravo ne znate kamo idete, dopuštate klijentu da vas vodi jer taj psihoterapijski pravac podrazumijeva da nitko ne zna bolje od same osobe što je za nju najbolje.

Terapija je u ovom slučaju sam proces u kojemu se uvijek nešto mijenja pa se zato mijenja i dijagnostika. Zato čovjeka ne možete svrstati u određenu „ladicu“, kaže naša sugovornica i na primjeru objašnjava što to konkretno znači.

Dok radi s osobom, terapeut se služi posebnim tehnikama za proradu određenih iskustava, primjerice nekog straha. Terapeut pomaže osobi da vraćanjem u iskustvo otkrije kako se očituje taj strah, kada se javlja, koju funkciju ima, kako utječe na odnose s ljudima. U tom procesu terapeut u nekom trenutku može prepoznati problem, ali već u idućem osoba može biti drukčija, upravo zato što gestalt pretpostavlja da se razvijamo.

Istom se problemu ne pristupa kod svakog jednako

„Netko će doći jako potišten, depresivan, žalostan, ali za šest mjeseci, kad se neki od tih doživljaja promijene, i sama će se osoba promijeniti. Tada na vidjelo može izaći neki drugi problem, druga tema. Primjerice, osoba na terapiju dođe zbog lošeg odnosa s djetetom, a na kraju se ispostavi da ima loš bračni odnos. Zato se gestalt ne bavi problemom nego osobom u cjelini i svakome pristupa različito“, objašnjava dr. Bezić.

Problemu poput alkoholizma, primjerice, ne pristupa se kod svake osobe jednako. U gestaltu je, naime, bitna pozadina pa nije isto dolazi li osoba s alkoholizmom iz obitelji gdje se generacijama unatrag može pronaći isti problem, je li počela piti nakon neke traume ili pak zato što se željela uklopiti u društvo. Ako određenu situaciju stavljate u različite kontekste, ona ima i drukčije značenje, kaže dr. Bezić.

Terapeut je klijent

Da bi se na ovaj nestrukturiran način moglo raditi s klijentima, terapeut treba što bolje upoznati sebe i upravo se tome posvećuje dobar dio četverogodišnjeg školovanja za gestalt terapeute. Budući gestalt terapeuti uče raspoznavati po čemu su specifični, koji je njima svojstven način suočavanja s nekim situacijama, kako se odnose prema svojim emocijama i kako ih doživljavaju, kako ih prepoznaju, što im se događa u kontaktu s ljudima i kako utječu na druge. „Jedini instrument koji kao gestalt terapeut imam na raspolaganju sam ja sama.

Ako se između mene i klijenta javlja primjerice anksioznost, težina, dosada, strah, ja moram biti sposobna prepoznati ima li to veze sa mnom ili s klijentom. Ako ima veze sa mnom, trebam otkriti zašto se, primjerice, bojim - strepim li od klijenta, osjećam li strah kroz empatiju jer ga i klijent osjeća ili se pak klijent boji mene. Osnivač gestalt terapije Fritz Perls rekao je da se moramo okrenuti osjetilima jer njima doživljavamo svijet. Zato se ne treba oslanjati samo na intelektualne sposobnosti, nego i na emocije te osjete u tijelu“, kaže dr. Bezić. PageBreak

Kontakt i svjesnost dva su najvažnija aspekta gestalta, naglašava naša sugovornica. Ali kontakt se ne uspostavlja samo s drugom osobom, nego i s onime u nama što nas onemogućava da kvalitetnije živimo.

„Da bismo mogli napraviti pomak u životu, moramo biti svjesni da nas ograničava nešto u nama i imati mogućnost s tim stupiti u kontakt. To što je u nama mora dobiti neki izraz, mora izaći da bi kontakt bio moguć“, kaže dr. Bezić i navodi primjer. Osoba može imati neodređenu nelagodu s kojom ne zna što bi jer ne zna s čim zapravo ima posla.

No tu nelagodu može pokušati verbalizirati i time joj dati formu. Zatim može reći gdje je osjeća u tijelu, primjerice u prsima, kao težinu, otežano disanje i sl. Ako se ta nelagoda tako može opisati, nacrtati ili prikazati figurama, onda ona postaje odvojena od osobe te ona s njom može ostvariti kontakt. Kasnije spoznaje da taj osjećaj za nju ima veze s nekom situacijom, primjerice s razgovorom sa šefom ili mužem.

Kada osvijesti tu vezu, na toj situaciji može raditi, a u gestaltu se situaciji uvijek pristupa „ovdje i sada“. Naime, treba je inscenirati u sadašnjem trenutku jer, kaže Bezić, u prošlosti ne možemo ništa mijenjati, a budućnost ne možemo odrediti. Kada kroz ponovo ulaženje u insceniranu situaciju osvijestimo što se krije iza problema, možemo utjecati na svoje ponašanje. Naime, samo osvještavanje nije dovoljno da bi došlo do promjene – moramo eksperimentirati s novim, drukčijim ponašanjem kako bismo vidjeli odgovara li nam i možemo li si na taj način pomoći. No promjena u ovoj terapiji nije imperativ.

Nije cilj mijenjati se na silu

„U gestaltu nije cilj mijenjati se na silu. Pomaci uvijek trebaju biti u skladu s osobom. U ovom psihoterapijskom pristupu otpor se ne pokušava razbiti, nego upravo suprotno, ‘ide se s otporom’. To znači da i klijentu i terapeutu otpor postaje zanimljiv, žele saznati zašto se javio, kada je nastao, čemu je služio u određenom životnom razdoblju. Tim razotkrivanjem osoba može uvidjeti da taj obrazac više nije funkcionalan i da je sada ometa. No u gestaltu se svaka akcija temelji na slobodnom izboru.

Osvještavanje problema osobi omogućava da prestane automatski reagirati na neke situacije kako bi izbjegla neugodne osjećaje, već da svjesno izabere želi li nastaviti po starom ili iskušati nešto novo. Upravo je zato osobna odgovornost, uz slobodu, temelj djelovanja u gestaltu“, ističe psihoterapeutkinja.

U skladu sa sobom

Uz terapeutovu pažnju, prisutnost, podršku i sigurnost da se u zaštićenom okruženju neće dogoditi ništa loše ako isprobaju nešto nepoznato, neki ljudi prvi put osjete slobodu. Događa se tu svojevrsna alkemija koju psihoterapeuti nazivaju paradoksalnom teorijom promjene. Prema njoj, ljudi se ne mijenjaju kroz pokušaje da postanu ono što bi trebali ili voljeli biti, nego se promjena događa sama od sebe kad postanu potpuno svjesni što zapravo jesu.

U ovom kontekstu zadaća svakoga od nas je upoznati tko smo i u čemu smo specifični te koja je naša svrha na ovom svijetu. Nije cilj biti što brži, što uspješniji, što bolji, nego upoznati sebe znajući da ćemo se bolje osjećati ako živimo u skladu sa sobom, a ne u skladu s vanjskim kriterijima.