Mistifikacija

"Dobro, onda smo se dogovorili. Dođite u udobnoj i komotnoj odjeći; majica dugih rukava, hlače do gležnja, neka vas ništa ne stišće“, govorio je dubok i mekan muški glas telefonom, a ja sam se kao muha u paukovu mrežu uhvatila za sintagmu hlače do gležnja. „Ajme, pa ja nemam hlače do gležnja“, krenula je priča u glavi, „sve su mi duže od gležnja. I zašto je važno da budu baš do gležnja? Ništa, zavrnut ću one u kojima dođem, valjda će to biti ok“, zaključila sam „pametno“ dok sam se pozdravljala s hipnoterapeutom.

Kad sam poklopila slušalicu i došla razumu, shvatila sam da je on jednostavno mislio na duge hlače i počela se smijati sama sebi. Znala sam odmah da je to trenutačno bezumlje bilo povezano s velikom mistifikacijom hipnoze. Da je bila riječ o bilo kojoj drugoj metodi, vjerojatno ne bih tražila dublje značenje u nečem tako banalnom kao što je dužina hlača. To bi mogao biti dobar početak razgovora s hipnoterapeutom, pomislila sam.

Susret s terapeutom

Nakon nekoliko dana došla sam u zakazanom terminu Damiru Ivičeku, hipnoterapeutu s diplomom američkog Omni Hypnosys Training Centera i članu Hrvatskog društva za autogeni trening, hipnozu i terapiju. Osim što je hipnoterapeut, Damir je „u običnom životu“ arhitekt, pjevač i plesač salse te od prvog trenutka veoma neposredna i susretljiva osoba.

Iako sam mu svoju zgodu s hlačama ispričala kasnije, kao da mi čita misli, odmah je rekao: „Jako bih volio da se hipnoterapija ne mistificira. U hipnozi smo u svakom trenutku u svjesnom stanju, sve čujemo, znamo gdje smo i što radimo. Hipnoterapeut nas vodi, otvara vrata, a hoćemo li poći putem koji nam pokazuje i koliko ćemo daleko ići, ovisi samo o nama. Sva kontrola i sve odluke u svakom su trenutku naše. Hipnoza je pomoć u provođenju naših želja i odluka, a hipnoterapeut je tu samo vodič. Sve su ostalo holivudske zablude.“

Podsvjesni i svjesni um

Odavno je poznato da podsvijest caruje našim životom jer je u njoj sjedište trajne memorije, emocija, navika, instinkta za preživljavanje. U podsvijesti su kao na filmskoj vrpci zabilježeni apsolutno svi događaji od našeg rođenja, pa čak i prije. Podsvjesni um zauzima čak 90 posto ljudskog uma, a zbog instinkta za preživljavanje, koji većinu promjena doživljava kao prijetnju, ali i zbog veličine „arhiva“ i snage zapisa, teško ga je mijenjati.

Svjesni um zauzima tek 10-ak posto, ali njegove su funkcije presudne. On analizira, smišlja načine rješavanja problema i svakodnevno donosi stotine odluka (trebam li otići u dućan, otvoriti vrata...). U njemu je kratkotrajna memorija, moć volje i tzv. kritički faktor, koji je veoma važan za priču o hipnozi. On filtrira sugestije koje nam dolaze izvana i odlučuje hoće li ih pustiti u podsvijest ili ne.

Što je kritički faktor?

Kritički faktor stvara se oko treće, četvrte godine života, a prije toga djetetova je podsvijest otvorena i svaka vanjska sugestija u nju ulazi izravno. Kad se kritički faktor razvije, sugestije izvana zaustavljaju se na njemu, on ih propituje i filtrira. Čini to tako da od podsvijesti zatraži informaciju o sličnom događaju iz prošlosti kako bi odlučio što će s novim podatkom. Podsvijest mu šalje informaciju koju ima i koja je najbliža trenutačnoj situaciji, a kritički faktor na temelju toga novu informaciju propušta ili je odbija. Informaciju koju dobije od podsvijesti uvijek vrednuje kao istinitu, i ako je nova vanjska sugestija različita od one što je šalje podsvijest, kritički faktor novu odbija kao lažnu.

Budući da je kritički faktor u svijesti, a u svijesti je kratkotrajna memorija, on ubrzo zaboravi novu informaciju i ide dalje. Ovako to izgleda na primjeru: ako ste kao dijete od roditelja ili okoline dobili informaciju da ste nespretni i neuredni, ona čuči u vašoj podsvijesti. Kad vas u odrasloj dobi netko pohvali kako ste vješti ili uredni, ta sugestija dolazi do kritičkog faktora, on od podsvijesti zatraži „provjeru“, dobije podatak upisan u podsvijesti – da ste nespretni i neuredni – i novu informaciju odbije kao netočnu. Vi se tada na kompliment zacrvenite ili odmahnete rukom i kažete: „Ma ne, nisam takva, zapravo sam nespretna i neuredna, ovo je slučajno tako ispalo.“

Koliko smo puta čuli nešto dobro o sebi i znali da je tako, ali nekim čudom uvijek prevagne negativnost i vraćamo se u stare tračnice neuspjeha? O većim traumama – kojih se katkad i ne sjećamo, ali su uredno arhivirane u podsvijesti – da i ne govorimo.

Laž u podsvijesti zamijeniti istinom

Zadatak je hipnoze pronaći lažnu istinu u podsvijesti i zamijeniti je onom koju želimo sada jer se u hipnotičnom stanju može preskočiti kritički faktor (ne može se isključiti, samo zaobići ako mi tako odlučimo) i reprogramirati informacija iz podsvijesti ili loša navika. Za to se hipnoterapeuti služe univerzalnim sugestijama, poput „Volim sebe i prihvaćam se“, „Iz dana u dan u svakom mi je pogledu sve bolje i bolje“ ili onima vezanim uz konkretni problem, poput „Cigarete su za mene otrov, a ja odbijam otrov u bilo kojem obliku“ ili „Uvjerena sam da ću smršavjeti“.

Kad je riječ o traumama, često se provodi hipnoanaliza i u podsvijesti potraže uzroci trauma, koje se potom iscjeljuju. Možemo se vratiti u traumatični događaj, pa čak i u prošle živote.

Nastavak članka