EMIKO DAVIES: Njen je život nalik romanu, a recepti puni nostalgije

Životni put Emiko Davis nalik je romanu. Nakon djetinjstva provedenog između Australije, Kine i Japana, Emiko je studirala u SAD-u, odakle se uputila u umjetničku školu u Firenci, gdje je upoznala talijanskog sommeliera, zaljubila se i osnovala obitelj.

Talijanska hrana osvojila je Emiko čim je kročila u Firenzu, a posebno joj se sviđa što Italija ima snažnu regionalnu kuhinju koju je otkrivala na svojim putovanjima i istraživanjima. „Svaki grad u svakoj regiji ima 'svoja' jela, svoje posebne sastojke i strogu tradiciju posluživanja hrane ili spravljanja jela. Ljudi mogu satima razglabati o tome. Toga nemamo u Australiji, mojoj rodnoj zemlji, pa je to nešto što mi je bilo (i još je) fascinantno“, kaže autorica čijim se receptima dive i lokalni stanovnici. „Kada mi Talijani kažu da su se naježili ili osjetili val nostalgije kada su u mojoj kuharici pronašli recept o kojem desetljećima nisu razmišljali (što se prilično često događa), to je najbolji kompliment koji mogu dobiti!“

MOJI FAVORITI

1. Moj omiljeni talijanski obrok je... "Inćuni na maslacem premazanom preprženom kruhu s jednostavnom, ali savršenom caprese salatom od zrele rajčice i mozzarelle od bivola."
2. Začin koji obožavam je... "Đumbir."
3. Moja tajna kuhanja s ljubavlju... "Korištenje najkvalitetnijeg sastojka koji si možete priuštiti – organskog, lokalno uzgojenog i sezonskog – jer kada imate dobre sastojke, želite im priuštiti svu svoju pažnju i pažljivo ih kuhati."
4. Najbolja trattoria u Toskani... "Mnogo ih je, ali dobijem zazubice za piletinom s maslacem i omletom od artičoke u trattoriji Sostanza u Firenci i za bisteccom (odreskom) u Fattoria Poggio Alloro u San Gimignanu!"
5. Za velika obiteljska okupljanja uvijek kuham... "Špagete s vongolama. Nešto što svi vole i zbog čega nitko neće prigovarati!"

Emiko je ljubav prema gastronomiji naslijedila od majke Japanke, baka koje su podrijetlom iz Kine i Japana te njihove kuharice iz Kine kada je, kao mlada tinejdžerica, živjela na Dalekom istoku i pomagala obitelji u kuhinji. „Dok sam bila mala, provela sam osam godina u Kini, što sam jako voljela i mislim da mi je to iskustvo usadilo ljubav prema putovanjima i istraživanju i otvaranju srca (i želuca!) novim kulturama. Također, svake smo godine ljetovali u Japanu, u blizini Tokija, kod bake i djeda“, prisjeća se Emiko te ističe da zbog takvog djetinjstva obožava upoznavati nove kulture upravo kroz hranu.

Kulinarske igre

Tako je bilo i s Italijom. Nedugo nakon dolaska u Firenzu 2005. godine, Emiko je pokrenula food blog Emiko Davies za svoj gušt, kako bi spojila svoje tri velike ljubavi: pisanje, fotografiju i kuhanje. Pokazalo se da pisanje bloga neće biti samo njezin hobi, a da tromjesečno studiranje u Italiji neće biti kratki studijski boravak u inozemstvu. „Nisam namjeravala živjeti u Firenzi toliko dugo i, iskreno, nisam očekivala da ću ovdje završiti. Ali toliko sam zavoljela Firencu da sam odlučila ostati još samo malo, a onda sam upoznala svog supruga Marca. Nakon susreta s njim, pronalazila sam bilo kakve isprike da ostanem i napokon smo se vjenčali“, priča Emiko. S obitelji je sve do prošle godine živjela u Firenci, ali su usred pandemije kupili kuću u San Miniatou, Marcovu rodnom gradu, smještenom na pola puta između Pise i Firence. „Jedan od razloga zbog kojeg smo se odlučili preseliti je to što nam se hrana ovdje toliko sviđa – vlada tako sjajna atmosfera i izvrsna je ponuda ukusne hrane, od mesnice do finih delikatesa.“

Trenutačno se, kaže, njezina svakodnevica vrti oko dovršavanja nove knjige i brige o kćerima, trogodišnjakinji i osmogodišnjakinji. Premda joj je majka vrsna kuharica koja svoj stil kuhanja opisuje kao jednostavan, ali s pomno probranim namirnicama, starija kći Mariù je izbirljiva kad je riječ o hrani. Za razliku od brojnih roditelja, Emiko nikad ne tjera Mariù da pojede ono što ne želi. „Svi mi imamo svoje sklonosti, zar ne?“ ističe Emiko dodajući da kćeri ne želi stvoriti osjećaj tjeskobe oko hrane. „Važno mi je da se osjeća ugodno za stolom, pa joj dopuštam da jede svoje omiljene stvari, a ja je učim o prehrani na razne načine; crtamo hranu, razgovaramo puno o hrani, pogotovo kada putujemo (što je obično izbaci iz zone komfora, pa otkriva mnoga nova omiljena jela), puno zajedno kuhamo. Ona je vrlo kreativna, obožava izmišljati vlastitu juhu ili peći i ukrašavati kolače, čak i ako ih nikad ne pojede!“ priča Emiko. Uvjerena je kako će njezinu kćer jednog dana hrana više zanimati ili da će biti manje izbirljiva, a kada to dođe, već će, zahvaljujući majčinim savjetima, biti naoružana vještinama kako bi mogla sama kuhati.

Kulinarske igre s djecom, kaže, dobro joj dođu kao odmak od pisanja. Nakon posljednje kuharice, Torta della nonna, koja je kompilacija njezinih najboljih domaćih slastica prikupljenih iz prethodnih triju knjiga, zajedno s pregršt novih recepata, tematika nove knjige je venecijanski cicchetti, mali zalogaji koji se često jedu „s nogu“, uz čašu vina ili Aperol Spritz. „Moj omiljeni način iskušavanja hrane u Veneciji je skakanje iz jednog vinskog bara u drugi jedući cicchetti. Iza ovog stila prehrane, koji je jedinstveno venecijanski, postoji bogata i fascinantna povijest, pa kroz knjigu otkrivam puno tih priča“, kaže Emiko dodajući da je uživala u pisanju nove kuharice iako je recepte pripremala i hranu fotografirala u strogom lockdownu. Dok željno iščekujemo Cinnamon & Salt koja izlazi u travnju sljedeće godine, donosimo vam recept iz njezinog prvijenca Florentine: The True Cuisine of Florence.

Pollo al mattone
PILETINA POD CIGLOM / OPEKOM
Za 4 porcije

"Ova lagana alternativa pečenoj piletini navodno datira iz vremena drevnih Etruščana. Marinirana, narezana piletina kuha se u limu za pečenje pod težinom cigle (ili nekog teškog lonca) da bi se ravnomjerno ispekla i dobila hrskavu kožicu. U marinadu se može dodati i čili u prahu koji ovo jelo čini pollo alla diavola, nazvano po vražjoj vrućini začina. Ova je piletina također savršena za roštilj."

Sastojci:

1 cijelo pile, oko 1 kg
3 češnja češnjaka, narezana
10 svježih listova kadulje, nasjeckanih
3 grančice ružmarina, nasjeckanih listova
2 1/2 žlice ekstra djevičanskog maslinova ulja
1 limun, sok i korica

"Ako koristite malo veće pile, možda će ga trebati dulje peći. Dobar test je da čačkalicom probušite unutrašnjost bedra: ako je na čačkalici sok bistar, jelo je spremno, a ako je ružičast, treba ga još peći."

Upute za pripremu: Narežite piletinu na takozvani butterfly ili leptir način rezanja pri kojem se odrezak ne odreže do kraja, nego se usporedno režu oba odreska iste veličine i debljine, pa kada se otvore, imaju oblik krila. Prerežite pile duž kralježnice, uklanjajući je sa središnjom kosti u obliku slova V (kost želja), a zatim ga izravnajte dlanom (ili, pitajte svog mesara da to učini). Razdvojite kosti i u batacima da bi se pile dodatno izravnalo. Tako narezanu piletinu izdašno začinite, iznutra i izvana, solju i paprom.

Napravite marinadu kombinirajući češnjak, kadulju, ružmarin, maslinovo ulje, limunov sok i koricu. Utrljajte je po cijeloj piletini i ispod kože i ostavite da se marinira najmanje 4 sata ili, po mogućnosti, preko noći. Zagrijte pećnicu na 180 °C.
Pripremite čistu ciglu umotavši je u dvostruki sloj aluminijske folije. Uklonite piletinu iz marinade, (pobrinite se da uklonite sav češnjak kako ne bi izgorio). Natrljajte piletinu s još maslinova ulja.

Odaberite lim koji je dovoljno velik da u njega stane piletina. Pecite piletinu na srednje jakoj temperaturi, s kožom okrenutom prema dolje, i s ciglom postavljenom na vrh. Pecite 15 minuta. Pažljivo maknite ciglu (bit će vruća), okrenite piletinu na drugu stranu, a zatim i ciglu (koristeći stranu koja prethodno nije dodirivala sirovu piletinu) i pecite još 15 minuta. Uklonite ciglu, a zatim pecite još 15 minuta. Pustite piletinu da se odmori 10 minuta prije posluživanja.

Više o Emiko saznajte na njezinoj web stranici i zapratite na Instagram profilu!