Adaptogen ili ne, pitanje je...
Upravo takvu proširenu teoriju razradio je svjetski poznat američki fitoterapeut i klinički nutricionist Donald R. Yance objavivši 2013. godine knjigu Adaptogens in Medical Herbalism: Elite Herbs and Natural Compounds for Mastering Stress, Aging, and Chronic Disease (Adaptogeni u medicinskom travarstvu: izabrane biljke i prirodni spojevi za prevladavanje stresa, starenja i kroničnih bolesti).
Yance u knjizi, kao i na svojoj web stranici, opisuje ukupno 63 biljke i ljekovite tvari. Među njima su, uz općeprihvaćene adaptogene, i one manje poznate (npr. bacopa, astragalus, gljiva reishi) te one o kojima su mišljenja vrlo podijeljena jesu li to uopće adaptogeni (npr. maca, korijen sladića, mačja kandža). Navodi se i niz tvari (npr. folna kiselina, koenzim Q10, L-karnitin) i takozvanih supernamirnica (npr. acerola, borovnica, đumbir, pasji trn, kurkuma, zeleni čaj, kopriva, šipak) koje, prema Yanceovu mišljenju, imaju sinergijsko djelovanje s adaptogenima.
Univerzalan popis adaptogena očito ne postoji i zato što u različitim područjima svijeta rastu i različite biljne vrste adaptogenih svojstava, a neprestanim napretkom znanosti stvaraju se nove klasifikacije. Ipak, mnogi stručnjaci složni su u mišljenju da je pojam adaptogen previše komercijaliziran i kako prije uzimanja takvih pripravaka treba pomno ispitati o čemu je točno riječ.