Suvremena znanost još je 20-ih godina prošloga stoljeća utvrdila da zvukovi i pokreti dopiru do djeteta već tijekom njegova embrionalnog života. Zahvaljujući skupljanju raznovrsnih osjetilnih doživljaja koji joj dolaze preko majke, za bebu je, iako još nije rođena, važno je li začeta u ljubavi, je li trudnoća bila planirana ili se dogodila "slučajno", je li majka stabilna, strpljiva, zna li se zaštititi od stresa, pazi li na prehranu u trudnoći... Također, važno je čemu je majka izložena u trudnoći. Glazba koju sluša, način na koji provodi slobodno vrijeme, knjige koje čita, razgovore koje vodi... utječu na ženino raspoloženje, a time i na njenu bebu.

'Čišćenje paučine'

Podizanje svijesti i razmišljanje o sebi kao roditelju upravo prije rođenja djeteta preduvjet je što bolje pripreme za tu ulogu. Danas postoje mnoge tehnike i metode koje podržavaju taj stav, a većini je zajedničko ozbiljno unutarnje preispitivanje. Zašto je važna primjena tehnika "čišćenja" prije rođenja djeteta?

Svi tijekom života usvojimo brojne predrasude sredine u kojoj živimo, kao i mnogo stresa, loših iskustava, ograničavajućih uvjerenja. Da bismo se izborili sa svojim negativnostima, moramo ih najprije osvijestiti. Povećanom sviješću istodobno povećavamo šanse da upravo ta područja kontroliramo. A zatim, što više uspijemo prevladati vlastite negativnosti, to više smanjujemo rizik da vlastitim mentalnim mrakom (pojedini stručnjaci taj pojam definiraju kao "mentalni otpad") opteretimo svoje dijete.

Ovisno o porukama koje primi još u embrionalnom stadiju, kao i u prvoj godini života, beba stječe dojam da je vanjski svijet pretežno ugodan ili pak neugodan. Ako su poruke podržavajuće, ohrabrujuće, s mnogo nježnosti i ljubavi, djetetu se više i snažnije razvija osjećaj vlastite vrijednosti, povjerenja i ljubavi.

Nekoliko razina pretporođajne komunikacije

Stanična razina. Engleski psihijatar Ronald Laing samo je jedan od tisuća stručnjaka koji smatraju da zahvaljujući moći stanica embrij apsorbira i skuplja sva iskustva u kontaktu sa životnom sredinom (majkom) još prije razvoja posebnog, vlastitog neuralnog staničnog tkiva. Odnosno, kroz pupčanu vrpcu i posteljicu prenose se i majčine molekule emocija, stresa, osobni stavovi, raspoloženje, iskustvo. Naime, nerođeno je dijete dio majčina tijela, baš kao srce ili pluća. A ono što vam se događa u emocijama i mislima, zna i vaše srce, zar ne?

Taktilna razina. Komunikacija s djetetom ostvaruje se i kad trudnica mazi trbuh. Nerođeno dijete pak može komunicirati ritanjem. Osim fiziološki izazvanog ritanja, djeca se više ritaju kad slušaju glazbu koja im se sviđa (opuštaju se ili protežu) ili upravo suprotno, kad im se izrazito ne sviđa (trzanje ili grčenje). Zato se i preporučuje trudnicama da što više maze trbuh, tepaju, pokušaju biti pozitivne, pjevuše...

Intuitivna razina. Neverbalni, osjećajni kanal intuicije prenosi majčine misli i većinu emocija djetetu. Smatra se da u trudnoći, katkad u obliku snova, katkad u obliku jasnih slutnji na javi, majka i dijete komuniciraju na poseban način, teško opisiv i razumljiv onima koji ga nisu iskusili. Kad se dijete rodi i s vremenom usvoji verbalni način komunikacije, ovaj oblik postupno blijedi.PageBreak

žena glazba
Marko Grubišić žena glazba
Glazba kao komunikacija

Istraživanja pokazuju da su pjesme koje su mame pjevale u trudnoći nakon poroda najbrže umirivale i uspavljivale djecu. U mnogim afričkim zemljama žene plešu i pjevaju tijekom čitave trudnoće jer po generacijama predaka znaju da će istim pjesmicama uskoro uspavljivati djecu. Sličan običaj postoji i u Japanu, gdje se s nerođenom bebom komunicira pjesmom.

Mnoga od ovih znanja nosimo u sebi prirodno, nesvjesni da ih imamo, primjerice u svim dijelovima svijeta majke instinktivno privijaju dijete koje plače na lijevu stranu tijela, pored srca, kako bi ih smirile. "Pjesma", odnosno ritam majčina srca zvuk je koji dijete dobro poznaje.

Dr. Michel Odent među prvima je proučavao pjevanje u trudnoći. Trudnice koje su sudjelovale na njegovim satovima glazbe, učeći pjesme za svoje nerođeno dijete, imale su znatno lakše porođaje. Osim toga, uspijevale su uspostaviti čvršću vezu s djetetom od trudnica koje su imale klasičnu pripremu. Satovi pjevanja kao dio pripreme za porođaj pokrenuti su u mnogim zemljama, a često su to tradicionalne narodne uspavanke s ritmom njihanja kolijevki za koje se pretpostavlja da će najlakše smirivati dijete kad se rodi.

Dijete kojem se pjeva prije se počne smijati

Osim toga, satovi pjevanja potiču kod majke osjećaj sigurnosti i povjerenja u sebe jer uče pjesme za koje vjeruju da će najlakše smirivati njihovu djecu. Ako ste pomislili da se radi o placebu, griješite. Istraživanja pokazuju da je odmah nakon porođaja primjetno viša razina svijesti takve djece i lakše povezivanje s majkom. Ono što je posebno neubično, ta su se djeca mnogo brže od druge počela svjesno smijati. Kako je to moguće? Prenatalna stimulacija putem komunikacije nužna je za rast i adekvatan razvoj prenatalnog mozga.

Zvuk, ritam i ostali oblici stimulacije djeteta u trbuhu doslovno oblikuju mozak, za razliku od dosadašnjeg stava da se samo "utiskuju u njega". Stanice mozga fetusa se povećavaju ako se dijete stimulira, baš kao što se mogu smanjiti kao mu se uskrati hrana ili ako je izložena utjecaju alkohola.

Snovi u majčinu trbuhu

Uostalom, danas postoje i elektroencefalografski dokazi da dijete već poslije nekoliko mjeseci embrionalnog života počinje sanjati. A što bi beba u majčinu trbuhu mogla sanjati? Upravo ono (i lijepo i ružno) što u trudnoći proživljava njezina mama.

Razmislite, kvaliteta života i vaša i djetetova ovisi o načinu na koji s njim komunicirate u trudnoći, kao i onome što sebi priuštite, u što vjerujete, kako se ponašate... Zato učinite sve što možete da prva učionica vašeg djeteta, vaš trbuh, bude mjesto za učenje razumijevanja, ljubavi i povjerenja. Vaše dijete to sigurno zaslužuje.