Današnji način života podrazumijeva apsolutnu dostupnost na telefonu, žurbu, multitasking, zaokupljenost obavezama. Um smo zatrpali pretežno nepotrebnim mislima koje nas opterećuju i ograničavaju, ne ostavljajući vremena ni prostora da uživamo u životu. Često i aktivnosti koje su nam važne "odrađujemo" mehanički i nesvjesno. Zapitajte se što je, primjerice, s obrocima koji nam se svakodnevno nekoliko puta nađu na tanjuru i odgovorite na sljedeća pitanja:

· Jedete li dok gledate TV, za računalom, dok vozite?

· Imate li osjećaj krivnje dok jedete nešto što ne biste trebali?

· Osjećate li se loše kad ne dobijete za jelo ono što ste poželjeli?

· Jeste li opsjednuti hranom?

· Kažete da volite jesti, a jedete toliko brzo da nakon prva dva zalogaja jedva možete osjetiti okus?

· Razmišljate li o hrani i netom nakon što ste završili s obrokom?

· Osjećate li se bolje nakon obroka, ali samo nakratko?

· Jedete li samo zato što je vrijeme za ručak?

· Jedete li zato što ste gladni?

Martinin slučaj

Moja prijateljica Martina dobar je primjer nesvjesnog jedenja i nepotrebnih, ograničavajućih programa koje vežemo uz hranu. Cijeli život nije prihvaćala svoje tijelo, što je bilo pokazatelj dublje traume. Pri svakom zalogaju imala je osjećaj krivnje da će se udebljati i izobličiti. Često je mehanički i bez razloga jela pred televizorom, nije razmišljala što jede niti je slušala tijelo koje su joj namirnice potrebne. Na taj se način sustavno uništavala.

jasna šafar
privatni arhiv jasna šafar
Problem je bio vezan uz obiteljske odnose i osjećaj da je nitko ne voli. Kontinuirano je u svim segmentima tražila, zapravo zahtijevala, da bude voljena. Taj se obrazac posebno odrazio na odnos prema hrani i tijelu, ali i na odnose s osobama iz uže okoline. Proces njezine transformacije započeo je prihvaćanjem sebe, dio po dio, što traje i danas. Odlučila je prihvatiti i zavoljeti sebe u potpunosti kako bi otvorila vrata mogućnosti da prihvati druge i ne ovisi o vanjskim izvorima ljubavi.

Nesvjesno jedenje obično je površinski problem i znak da se zapravo treba rješavati nešto drugo. To može biti nisko samopoštovanje, spor metabolizam, nedostatak kontrole i ravnoteže, socijalna i kulturna vrijednost mršavosti, čežnja za ljubavlju i pažnjom, potreba za kontrolom, moći i intelektualnom stimulacijom, izbjegavanje neugodnih osjećaja, itd.

Hrana je često, nažalost, odraz destruktivnih programa i podsvjesnih problema. Naše duboke čežnje spremne su odgovoriti na bilo koji okidač: misli, osjećaje, mirise, osobe, mjesta, trgovine, slike, sadržaje u medijima. Dovode do nesvjesnog jedenja, življenja, držanja dijeta.

Svjesno jedenje

Svjesno jedenje nije dijeta. Ne trebate se odricati onog što volite jesti. Ne trebate brojati kalorije. Nema vremenskog okvira. Nema vage. Osvještavanje je jednostavan način povezivanja s unutarnjim resursima i uspostavljanja ravnoteže u nama. Tako se oslobađamo reaktivnih obrazaca razmišljanja, osjećanja i djelovanja. Osvještavanjem svojih navika jedenja postajemo svjesni svih faktora našeg odnosa prema hrani, pa dobivamo balans, mogućnost izbora i mudrost ne samo u ovom segmentu života već i ostalima.

Tek kada osvijestimo i prihvatimo problem, možemo ga transformirati. Ključna je spremnost na promjenu koja obuhvaća četiri razine: um, tijelo, misli i osjećaje. Nedavno sam čula da je najbolja dijeta uživati u zalogajima bez trunke krivnje i manjka samopoštovanja. Naime, ako ste u potpunosti prisutni i svjesni procesa hranjenja tijela, osnažujete stanice i hrana radi u vašu korist.

Nastavak članka