Ispunjavala tuđa očekivanja
Godinama sam živjela u zabludi da moram smršavjeti da bih bila sretna, da bi me drugi više voljeli. Dokazivala sam se ludim radnim satima, iscrpljivala sebe i svoje tijelo. Ispunjavala nečija tuđa očekivanja, nosila golemu krivnju u sebi koje nisam bila svjesna.
Sve dok jednog dana nisam počela slušati sebe, a time i upoznavati se. Iskreno, to baš nije bilo najjednostavnije. Morala sam postati iskrena prema sebi, što se pokazalo ne tako jednostavnim.
Toliko sam puta krivnju za svoju težinu prebacila na zrak, gene, vodu, za svoje postupke i ponašanja okolinu, odgoj, neprospavane noći ili okolnosti u kojima sam se našla!
Prvi korak - doslovno
Morala sam početi učiti o sebi. Kako funkcioniram? Kako emocije utječu na mene? Kako utječu na moje ponašanje i odluke? Učila sam kako misli tvore jedan cijeli moj svijet i da ih mogu opažati te da se mijenjam kada njih mijenjam. Bilo mi je jako teško izaći iz zone poznatoga, nisam znala što ću naći izvan nje. Ali u njoj nisam mogla ostati. Za promjenom sam žudjela, promjene sam se i bojala.
Da bih smirila te sve misli, zaboravila sam na dijetu i počela hodati. Svaki dan na posao i s posla. Usporila sam, našla sam vremena za sebe. Hodanje me smirilo, tako sam otpuštala nakupljene emocije.
Postala sam zadovoljnija i sretnija. Pod tim dojmom, počela sam otkrivati nove stvari koje me zanimaju. Željela sam znati više o sebi i počela se educirati.
Mislila sam da ću biti sretna kad smršavim - a dogodilo se obrnuto
Na dijetu sam zaboravila. Moje tijelo dobivalo je ono što je trebalo. Hranila sam um i duh. Postala sam sretna prije nego što sam smršavjela. Kakva ironija! Mislila sam da ću biti sretna kada mršavim, a ja sam postala sretna i počela sam mršavjeti. Zapravo to je ono na čemu bismo svi trebali raditi. Iz moga iskustva, svi oni koji žele smršavjeti zapravo žele biti sretni i zadovoljni, a misle da će to biti kada smršave.
Ja sam nesvjesno preskočila cilj i počela živjeti u ovdje i sada. Počela sam intuitivno slušati sebe i svoje potrebe. Bilo je tu borbe i koraka naprijed i nazad. Što sam više upoznavala sebe, moj odnos prema meni se promijenio, promijenila sam i način prehrane.
Počela sam jesti više voća i povrća. Piti vodu umjesto sokova. Naučila sam da je sva hrana dobra i da se ne trebam odreći ničega. Trebala sam otkriti koja hrana odgovara mome tijelu, a što sam jela iz navike i zato što sam mislila da mi odgovara.
8 karakteristika emocionalne gladi
E, da, i količina. Bilo je važno shvatiti koliko mi je dovoljno. Često sam jela na stojećki, u hodu. Priuštila sam si vrijeme za obrok. To je bilo vrijeme za mene. Tih 18 minuta po obroku u početku se činilo kao cijeli dan. Vježbala sam, počela sam žvakati, doživljavati okuse, mirise i boje svoga obroka. Tako sam mogla i osjetiti što mi odgovara a što ne.
Žudnje za hranom prozor su u našu unutrašnjost. Ako odgonetnete značenje vaše žudnje za određenom vrstom hrane, otkrit ćete što vas zapravo muči iznutra…
Danas na hranu gledam kao na saveznika i važan dio moga života u kojem uživam. Nemam više osjećaj krivnje jedem li nešto ili ne jedem. Upravo mi je hrana osvijestila moje potrebe i kroz nju sam shvatila kako funkcioniram i što me muči. I o ljudima sam puno naučila kroz hranu - promatrajući kako jedu i kakav odnos imaju prema hrani.
Značenje žudnji za određenom vrstom hrane
Što je problem s dijetama?
Kada jedemo nekontrolirano, zapravo potiskujemo neke emocije i potrebe. Žudnja za određenom hranom način je na koji nam tijelo nešto poručuje. U hrani koju biramo i načinu na koji jedemo možemo prepoznati niz emocija, opaziti kako se odnosimo prema sebi.
Kada smo na dijeti, zabranjujemo si određenu vrstu hrane i forsiramo tijelo da nam vrati istom mjerom - otporom. Rezultat? Čak 98 % dijeta je neuspješno. Dokazano je da na dijeti najduže možemo izdržati 6 tjedana i tada snaga volje slabi, a mi se počinjemo nagrađivati svom onom hranom za kojom smo žudjeli dok smo bili na dijeti.
Najvažnije je staviti sebe na prvo mjesto i zavoljeti sebe. Prestati čekati na nešto ili dok nešto napravimo i početi živjeti ovdje i sada. Trenutak po trenutak, dan po dan.
Louise Hay: Odmah zavolite sebe!
U emocijama je ključ
Odaberimo biti iskreni prema sebi i shvatiti da sve kreće od nas. Sami sebi možemo biti najveći prijatelji i najgori neprijatelj. Također je važno razumjeti da su naše misli, osjećaji i naše tijelo usko povezani. Mi smo jedna cjelina. Emocija koju izbjegavamo uzrok je što u nekim trenucima ne možemo kontrolirati svoje prehrambene navike.
Umjesto da izrazimo emocije, mi ih zatrpavamo hranom i tijelo to sebi prevodi kao ispunjenje i utjehu. Znanstvena istraživanja pokazala su da su osobe koje imaju poteškoća s prepoznavanjem emocija te s nalaženjem načina da se nose s njima i rješavaju ih - sklonije prejedanju. Što lakše možemo izraziti osjećaje, to će zdraviji biti naše tijelo, srce i um.
Žudnja za čokoladom - glad za ljubavlju
Što zapravo trebam?
Hrana nam je potrebna kao i zrak koji udišemo. A naše tijelo zna kada nam je dosta. Naučite slušati i čitati signale svoga tijela. "Disciplinirati" tijelo dijetama nije rješenje. Trebamo ga iscijeliti tako da izaberemo sebe, prihvatimo sebe onakvima kakvi jesmo i počnemo mijenjati odnos prema sebi i prema hrani.
Naučimo razumjeti poruke tijela tako da se okrenemo sebi, svojim unutarnjim potrebama te otkrijemo koja emocija traži pažnju i iscjeljenje. Stoga, sljedeći put kada opazite da se prejedate, automatski se zapitajte: Što ja to hranim? Što zapravo trebam?
Pročitajte i:
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
.png)
.png)
