Imati više s manje: Kako biti bogat a imati malo

Težnja da svi imaju sve

Istraživanje portala Žena.hr, provedeno prije nekoliko godina, pokazalo je da oko 52 posto ispitanica najmanje jednom mjesečno ili češće kupuje impulzivno i bez promišljanja. Čak 70 posto ispitanica priznalo je da često ili povremeno kupuju proizvode koje su primijetile u reklamama, a jednak je postotak žena koje su navele da provode oko dva sata tjedno ili više u kupnji.

Pročistite dom i krenut će vam u životu

Nered i organizacijski problem

Poput magneta nas privlači gomilanje stvari, što u konačnici, kao što možemo vidjeti u reality emisijama, uzrokuje nered i organizacijski problem. Nagomilavanje stvari koje nemaju veliku ni materijalnu ni sentimentalnu vrijednost postaje težak  uteg. Još veći problem predstavlja naša nemogućnost odvajanja od njih.

Koliko starih cipela čuvate u zabačenim kutovima podruma? Koliko nepročitanih mailova imate u elektroničkom poštanskom sandučiću? Paralizirajuća neodlučnost da neki predmet zadržimo ili bacimo u američkom psihijatrijskom priručniku Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje svrstana je u mentalne poremećaje kojima često prethodi kakav traumatičan događaj.

Red u domu znači red u umu

Šoping terapija

Govoreći o tzv. šoping terapiji, psihoterapeutkinja Mirta Fraisman Čobanov ističe da je kupnja relativno jednostavan način skretanja pažnje s problema koji nas muče i zamjena brzim osjećajem ugode i trenutnog zadovoljstva. Pojašnjava da problem nastaje kad kupujemo stvari da bismo se osjećali bolje ili sigurnije, kako bismo zaboravili na bol ili osjećaj neuspjeha, dokazali da vrijedimo ili se pokazali pred drugima. „Kupnja i nagomilavanje stvari niti rješava probleme, niti razvija osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja. Naprotiv, ako izmakne kontroli, doprinosi osjećaju krivnje i neuspjeha“, kaže Fraisman Čobanov.

James Wallman, prognozer trendova, u svojoj je knjizi Stuffocation još 2013. godine ukazao na našu pretjeranu vezanost uz stvari koje posjedujemo. Poziva nas da preispitamo prioritete te da više vrednujemo iskustva od materijalnih stvari. Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Psychological Science pokazuje da iskustva i doživljaji čine ljude sretnijima od kupnje materijalnih stvari. Ekstrinzična traganja za novcem ili statusom u društvu povezuju se s manjom razinom sreće, a intrinzični ciljevi, poput osobnog razvoja ili ispunjavajućeg iskustva, puno se više isplate, navode stručnjaci.

Obitelj koja godinu dana nije kupovala

Nasreću, dio društva počeo je shvaćati da gomilanje materijalnog bogatstva ne donosi sreću. Neki su to na­učili na teži način, za vrijeme globalne financijske krize kad je mnogima smanjena kupovna moć. Drugi smanjuju potrošnju zabrinuti za ekološki otisak koji svojim rastrošnim življenjem ostavljaju na planetu. Treći, pak, teže minimalističkom načinu života.

Minimalizam - pokret koji se širi

Američka obitelj Dannemiller tijekom 2013. godine podvrgnula se jednogodišnjem eksperimentu života bez kupnje, a svoje su iskustvo opisali su u knjizi The Year without a Purchase: One Family’s Quest to Stop Shopping and Start Connecting. Povod za ovu pomalo drastičnu mjeru bio je stres, priznao je 43-godišnji Scott Dannemiller: „Stalno smo osjećali potrebu da moramo posjedovati više. Trebali smo veću kuću, novi auto, drugačiju odjeću – stalno smo bili preokupirani tom mišlju.“

Djeca nisu ni primijetila...

Kad ih je napetost zbog prekomjerne kupnje toliko preplavila, Scott i njegova supruga Gabby odlučili su da će godinu dana novac trošiti samo na esencijalno, uglavnom na hranu i higijenske potrepštine, te na iskustva koja mogu dijeliti s drugima. „Eksperiment je“, opisuje Scott, „bio 90 posto duhovni izazov, a 10 posto štednja novca.“ Iznenađujuće je da njihova djeca (od 7 i 9 godina) nisu ni primijetila eksperiment, već su roditelji bili ti koji su se susreli s većim izazovima.

Na početku se Scott osjećao uskraćenim pa je nedostatak kupnje kompenzirao hranom te je u dva mjeseca dobio tri kilograma. Gabby su, pak, mučili pozivi na vjenčanje i darovi za dječje rođendane. No, za sve su uspjeli pronaći rješenje koje nije tražilo novac. Godina bez kupnje članove obitelji dodatno je zbližila jer su se više fokusirali na doživljaje i iskustva.

„Naučili smo da kupnja materijalnih stvari nije loša, već značenje koje pridajemo tim stvarima. Na njima gradimo svoj identitet. Prema njima ocjenjujemo druge. Previše se brinemo ako nemamo dovoljno stvari“, zaključio je Scott Dannemiller. Da biste pojmili koliku moć stvari koje posjedujete imaju nad vama, zamislite da ih izgubite ili da ih morate pokloniti ili prodati. Zastrašujući osjećaji koji se javljaju pokazuju koliko smo ovisnički vezani uz svoje stvari.

Kako smanjiti kupnju?

PageBreak

U želji za odbacivanjem viška stvari, pojednostavljivanjem života, odbijanjem podizanja kredita, uštedom novca i većom slobodom, sve se veći broj ljudi odlučuje na život u vrlo malim prostorima. Posljednjih godina u Velikoj Britaniji jača tzv. pokret malenog življenja, nastao u SAD-u kad je arhitektica Sarah Susanka još 90-ih godina u nizu knjiga predstavila filozofiju Not So Big (Ne tako velik). „Ne tako velik ne znači malen - znači ne onako velik dom na kakav smo navik­nuli, već dom osmišljen i izgrađen po mjeri vašeg životnog stila“, navodi Susanka, ističući da time možemo drastično promijeniti način na koji živimo.

I organizacijski guru Marie Kondo uvjerila nas je da reorganizacijom možemo ne samo dobiti više slobodnog prostora u domu nego da se istinsko samoostvarenje skriva u eliminaciji polovine naših stvari.

O dvogodišnjem eksperimentu življenja u kućici od šest četvornih metara, koju je sam izgradio u šumskom okružju izvan grada, svjedoči Ivan Uravić, zagrebački informatičar. Kroz ovaj projekt želio je preispitati svoje potrebe i želje te kaže da je proširio spoznaje o tome kako životni prostor može izgledati izvan normi naše kulture. „Svakodnevni život u kućici bio je vrlo zanimljiv i zabavan. Iako mi je jedan radni dan u gradu davao dobru informiranost o zbivanjima, življenje je bilo jednostavnije bez struje, interneta i medija. I svakodnevni razgovori sa susjedima vrtlarima činili su puno stvarnije veze od onih koje sam ostvarivao na društvenim mrežama“, prisjeća se Uravić.

Ivan Uravić: Moj život u šest kvadrata. Na kotačima

Život u manjem stambenom prostoru doprinosi i smanjenju ekološkog otiska, odnosno ukupne potrošnje energije u kućanstvu. „Ljudi provode jako puno vremena izvan kuće, stoga trebamo dobro razmisliti trebaju li nam dodatni kvadrati. U manjem stambenom prostoru troši se, primjerice, manje energije za grijanje ili hlađenje, a plaćajući manje režije, možemo više novca investirati u energetski učinkovitiji dom ili kupnju A++ uređaja koji štede energiju“, kaže Martina Šubašić iz svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF Adria.

Održiva kupnja

Proizvodnja različitih stvari koje svakodnevno kupujemo, ne razmiš­ljajući o sutrašnjici, odgovorna je za golem postotak globalnog povećanja efekta staklenika i emisije štetnih plinova. Predmeti koji su netom izašli iz industrijskog pogona izgledaju primamljivo i atraktivno, međutim kupnja rabljenih ili recikliranih stvari je održivija i povoljnija varijanta. Gotovo sve što nam je potrebno danas se može nabaviti na sajmovima i online platformama za prodaju rabljenih stvari, u second hand trgovinama ili u trgovinama recikliranih i redizajniranih stvari, poput one koju je na zagrebačkoj Opatovini nedavno otvorila čakovečka socijalna zadruga Humana Nova.

Second hand i vintage sve popularniji

Ta se udruga bavi i tzv. upcyclingom. To je „zelenija“ verzija recikliranja jer podrazumijeva pronalazak nove svrhe starom, dotrajalom ili nepotrebnom predmetu, uz minimalne preinake. Nemate li ideja za kreativne preinake u kućnoj radinosti, razbudite svoju maštu na upcycle radionicama koje povremeno organiziraju udruge kao što je Humana Nova te zagrebačka Radiona ili galerija Greta.

Zašto se više ništa ne popravlja?!

Moderni proizvodi kao da su stvoreni da se ne popravljaju, a nedostatak vremena i strpljenja da im se posvetimo u užurbanom svijetu tomu ide u korist. Preplavljeni smo jeftinim i nekvalitetnim stvarima te nam se rijetko kad nešto isplati popravljati. I dok su naše bake naučene krpati čarape, mi i one s najmanjom rupicom, bez imalo grižnje savjesti, bacamo u smeće ili ih recikliramo da bismo se bolje osjećali. Ovakva rasipnička kultura nastala je pretežno zbog ekonomskih razloga, iz lijenosti ili nedostatka vještina jer dotrajali predmeti zahtijevaju vrijeme, novac i ulaganje mentalnog napora.

No pozitivna promjena je na obzoru. U Švedskoj je odnedavno na snazi zakon koji donosi porezne olakšice za popravljanje svega, od bicikla do malih kućanskih aparata. Iako bez financijske potpore, u Hrvatskoj radionice popravljanja bicikala djeluju već nekoliko godina zahvaljujući zaljubljenicima u vožnju na dva kotača. Takva je, na primjer, zagrebačka Biciklopopravljaona.

Kako da naučimo živjeti s malo stvari

Samo virtualna podrška, stvarna izostaje...

Naučiti kako biti sam svoj majstor promiče i zagrebačka udruga Vestigium na radionicama Popravi na kavi. Tako su preveli u brojnim svjetskim gradovima već udomaćene Repair Cafée, inicijativu pokrenutu u Amsterdamu koja zagovara popravljanje i produljivanje životnog vijeka predmeta umjesto njihovog bacanja. Tipičan Repair Café uključuje, pod istim krovom, spajanje predmeta koje treba popraviti, alat, upute za popravak i stručne volontere.

U inozemstvu su ovakve radionice popularne, dok kod nas mnogi podržavaju ovu inicijativu, ali samo virtualno, otkrila nam je Tina Gavranić, članica Udruge Vestigium i Repair Café grupe koja se okuplja ponedjeljkom. „Iako je velik broj ljudi bio oduševljen najavom radionice Popravi na kavi na Facebooku, zapravo je vrlo mali broj njih došao na samo popravljanje. Ljudi su generalno zainteresirani, ali treba vremena da ih se potakne na to da navrate i naprave nešto na drugačiji način od dosadašnjeg“, kaže Gavranić.

Kružna ekonomija

Popravak je ključ sve popularnijeg modela kružne ekonomije. Dok živimo po „lineranom“ principu uzmi-koristi-baci, kružni model zagovara ponovno iskorištavanje već upotrijebljenog. Dobrobiti ovog modela su ekonomske uštede, nova radna mjesta, ušteda resursa i energije te doprinos ublažavanju klimatskih promjena. Usto, popravljanjem, kako u svojoj knjizi Stretch: Unlock the Power of Less - and Achieve More Than You Ever Imagined navodi Scott Sonenshein, profesor menadž­menta na američkom sveučilištu Rice, otključavamo vlastitu kreativnost i poboljšavamo svoje vještine za rješavanje problema.

Uz popravak, u novije vrijeme, alternativa kupnji postaje i posudba. U pojedinim svjetskim gradovima s tom su nakanom otvorene tzv. knjižnice stvari. Riječ je o trgovinama koje drže raznovrsnu robu koja se posuđuje uz skromnu naknadu. Na taj se način smanjuje nepotrebna potrošnja i širi se ideja dijeljenja te smanjuje zakrčenost domova predmetima koji se rijetko koriste, poput opreme za kampiranje, vrtlarskog alata, opreme za rekreaciju…

Dijeljenje garderobe, automobila

Za razliku od šarolike ponude izvan Hrvatske, Zagreb nudi samo modne „knjižnice“, nešto kao zajedničke ormare za žene. Jedan od takvih je Modni kolektiv u kojem se, primjerice, za mjesečnu članarinu od 300 kuna može neograničeno posuđivati odjeća, a članarina se može smanjiti donacijom svoje odjeće. Posuđivanje odjeće ima još jednu dobrobit - ne trebate se brinuti o čišćenju i malim oštećenjima. Na sličnom principu djeluje i Silver Club u kojem ljubiteljice modnih trendova, plaćanjem godišnjeg članstva, mogu svaki tjedan nositi „novu“ torbu ili nakit.

10 koraka prema minimalizmu u ormaru i životu

Osim dijeljenja garderobe, sve je popularnije i dijeljenje automobila. Kad se uzmu u obzir visoke cijene goriva, poskupljenje javnoga prijevoza i parkirališnih mjesta, rastuća popularnost carpoolinga ne iznenađuje. Njime se štedi novac i smanjuje onečišćenje okoliša. Ovakav je način prijevoza popularizirao BlaBlaCar, europski lider u dijeljenju prijevoza. Danas ga nudi i Uber, a privatni vozači koji traže suputnike okupljaju se na online platformama kao što su Oglasnik prijevoza i Gorivo.com te u različitim Facebook grupama.

Koraci do minimalizma: Odijevajte se kao Mark Zukerberg

Imati ili biti?

Kružna ekonomija i ekonomija dijeljenja, unajmljivanja te razmjene usluga sve su popularnije, posebno među milenijalcima. To je ideja da stvari trebamo koristiti umjesto posjedovati, razmjenjivati i posuđivati umjesto kupovati, popravljati ili ih prenamijeniti umjesto baciti.

To je način da svatko pridonese smanjenju zagađenja, smanji vlastiti trošak, svoj dom oslobodi od suviška stvari i stvori si više slobodnog vremena da radi ono što voli i provede ga s onima koji su mu važni.

U konačnici, sve se svodi na pitanje: želimo li imati ili biti?