Uloga oca s godinama se mijenjala

U posljednjih 40-ak godina poimanje očinstva toliko se promijenilo da predstavlja zanimljivo područje za sociološka istraživanja jer oslikava spektar obiteljskih, socio-ekonomskih i političkih promjena koje su na to utjecale. Tijekom godina mijenjale su se definicije onoga šta smatramo dobrim ocem. Od oca kao moralnog uzora preko osobe koja uzdržava obitelj i modela za formiranje spolnih uloga sve do kompletnog fizičkog i emocionalnog odgoja, koji, sasvim zgodno, strani autori nazivaju nurturance.

Nurturance nije samo puka sposobnost da dijete pod vašom brigom preživi, već i da dobije svu pažnju i podršku koje su mu nužne kako bi izraslo u cjelovito ljudsko biće sposobno razumjeti i ispuniti svoju svrhu. U današnje vrijeme aktivno roditeljstvo jedan je od najvažnijih kriterija prema kojima mjerimo koliko je netko dobar otac.

Tri važna aspekta očeve uloge u podizanju djeteta

Istraživači ističu tri važna aspekta očeve uloge u podizanju djeteta. Prvi je njegova uloga u mikroekonomiji obitelji, tj. uloga koja kroz povijest ne gubi na važnosti: razina financijske brige za obitelj. Razvojni psiholozi pozornost usmjeravaju na izravnu interakciju očeva i djece: igru, komunikaciju, brigu, odgoj i nadzor. Treća grupa istraživača se pak fokusira na odnos majki i očeva– primarnu odrednicu obiteljske dinamike koja utječe na razvoj djeteta i njegovo prilagođavanje.

Kriteriji prema kojima prosuđujemo je li muškarac dobar otac često su uvjetovani i iskrivljenom slikom o tome što zapravo treba raditi otac a što majka. Majkama se kulturološki nameće uloga njegovateljice i tješiteljice, a ocu se daje uloga statista u pozadini. Međutim, to ima negativne učinke jer ako dijete u formativnim godinama ranog djetinjstva, kada mu je blizak i topao odnos s ocem vrlo važan, takav odnos ne uspije izgraditi, u kasnijoj fazi (adolescenciji) oca doživljava kao stranca.

djeca
Thinkstock djeca
Otac omogućava djetetu brži kognitivni i motorički razvoj

U prva tri mjeseca majka i novorođenče razvijaju posebnu vrstu odnosa koji se zove simbioza. Oni se u mnogočemu ponašaju kao jedno biće i otac je u tom razdoblju potisnut u drugi plan. Ipak, simbioza se ne bi mogla odvijati kako treba bez očeve podrške, zaštitničkog stava, razumijevanja i brige o svakodnevnim potrebama djeteta i majke. Kako dijete raste, počinje primjećivati i postojanje drugih osoba osim majke, a to znači da i otac biva uključen u njegov svijet. Otac tako potiče lakše razrješenje simbioze i svojom različitošću omogućava djetetu brži kognitivni i motorički razvoj. Na taj se način stvaraju i obrasci budućih socijalnih odnosa.

Novija istraživanja ukazuju na važnost uloge oca u djetetovu razvoju posebno na nekoliko područja: rani razvoj pismenosti i razvoj akademskih vještina te razvoj seksualnosti u adolescenciji. Djeca čiji su očevi ravnopravno sudjelovali u njihovu odgoju od najranijeg uzrasta kasnije ulaze u seksualne aktivnosti i manje vjerojatno postaju roditelji adolescenti. Osim toga, dijete će prije usvojiti upute, sugestije i usmjerenja ako dolaze od oba roditelja pod uvjetom da je blisko s oba roditelja.PageBreak

djeca
Thinkstock djeca
Angažirani tate imaju više samopouzdanja na poslu

Sasvim je sigurno da su promjene u definicijama uloge oca dovele i do toga da se olabave kulturološke i socijalne granice koju su kočile očeve da iskažu, pokažu i da se predaju svojoj ulozi do kraja. Iako je roditeljstvo vještina koja se uči, dugo je vladalo mišljenje da je majkama prirodnije da se brinu o djetetu i da su usklađenije s njegovim potrebama. Međutim, tu je čitav set vještina koje očevi mogu lako svladati i uvelike preuzeti ulogu odgajatelja i moralnog uzora koji može pružiti nježnost i utjehu jednako kao majka.

Ono što je zanimljivo jest da se očevi teško odlučuju preuzeti više obaveza u odgoju djeteta zbog nedostatka samopouzdanja, zato što misle da neće znati i moći prepoznati sve djetetove potrebe kao majke. Međutim, treba ih razuvjeriti u tome i ohrabriti da se se aktivno uključe jer istraživanja pokazuju da uspjeh u odgoju djeteta utječe na veću razinu samopouzdanja na poslu i u drugim aspektima života.

Podrška društva je dobrodošla

Naravno, dok učimo biti roditelji nije loše imati i podršku društva. U razvijenim društvima koja su svjesna potencijala aktivnog roditeljstva i institucije očevima omogućavaju veću ulogu u odgajanju dece. U Švedskoj, primjerice, oba roditelja dobiju 480 dana za njegu djeteta i mogu te dane raspoređivati apsolutno kako žele. Praktično i mame i tate dobivaju rodiljni dopust.

Često na ulicama velikih gradova u Europi i Americi možete vidjeti sve više tata kako guraju kolica i nose bebe u nosiljkama dok su mame na poslu. To doduše ima socio-ekonomsku pozadinu jer žene često nakon dugog rodiljnog dopusta potpuno nestanu s tržišta rada, posebno u društvima i ekonomijama s velikom konkurencijom na tržištu rada.

Bez obzira na istraživanja, statistike i brojke - djeca rastu u zdravije i sretnije ljude kada i otac i majka aktivno sudjeluju u njihovu odgoju. Također, ne možemo zatvoriti oči na činjenicu da mnoga djeca žive u razorenim obiteljima, ali razvod roditelja ne smije i ne može biti razlog da se djetetu uskrati nužna emocionalna podrška. Očevi neka budu hrabriji i uključeniji a majke mogu slobodno ponekad prepustiti kontrolu jer roditeljstvo nije natjecanje.