Horizonti su tu da se naša znatiželja ne bi uspavala, mame nas neizrečenim obećanjima. Stvoreni su da ih širimo! Vidimo ih kao daleku, blago zamagljenu crtu u kojoj se stapaju more i nebo. Vidimo ih nazubljene oštrim i ravnim vertikalama gradskih nebodera i krovova, antena i žica.
Vidimo ih kao nepravilne, meke obrise dalekih planina. Uvijek daleki, u rana jutra ili u smiraj dana horizonti bude nejasnu čežnju, bude nadu da tamo negdje postoji sve ono što tražimo, ono što nam inače izmiče. Horizonti osnažuju našu nadu da ćemo pronaći ono što tražimo, hrabre nas da ne odustanemo. Zovu nas na potragu i putovanje.
Unutarnji horizonti nisu omeđeni fizičkim granicama svijeta, ali mogu biti omeđeni teže premostivim preprekama: tvrdokornim uvjerenjima ili strahovima koji će unutarnje horizonte zastrti teškim oblacima. Teško je živjeti kada ih nema jer život gubi boju, smisao, smijeh i radost.
Unutarnje horizonte prekrasnim bojama oslikava naša znatiželja, srce će na krilima pozitivnog razmišljanja poletjeti u istraživanje novih znanja, upoznavanje novih ljudi, otkrivanje novih područja ljudskih iskustava, prošlih i budućih, koja su se uobličila u knjigama i umjetnosti, u znanosti i različitosti kultura i vjerovanja. Unutarnji horizonti su nadahnuće i čežnja ako smo spremni širom otvoriti oči i prekoračiti granice ograničavajućih uvjerenja, strahova i svega što nam ne dopušta živjeti slobodno.
Širiti svoje horizonte znači krenuti na putovanje, vanjsko i unutarnje, koje će naš život učiniti većim i bogatijim. Horizonti uvijek ostaju neuhvatljivi, uvijek su puno koraka ispred nas, no znamo dobro da je u životu važnije putovanje od cilja. Stoga su horizonti uvijek tu da ne zaboravimo sanjati, da se snažimo nadahnućem, igramo, stvaramo i volimo te da nikad ne prestanemo putovati prema nekim novim horizontima.
.png)
.png)
