Ovaj japanski izraz zapisuje se kao dva kanji znaka, od kojih „ma“ predstavlja pojam demona ili zloduha koji ima za cilj obmanuti te odvući od ispravnog puta. „Kyo“ pak predstavlja stvarnost, svijet koji počiva na konceptu objektivnosti. Već iz samog imena, jasno je kako je riječ o kontradiktornim pojmovima, koji se u praktikantima bude kroz meditativna stanja i učenja.
U želji za napretkom i dubljom povezanošću s unutarnjim Ja, tijekom meditacije se često javljaju određene duhovne zablude ili iluzije, a koje, prema tradiciji Zen budizma, predstavljaju prepreku na duhovnom putu.
U formi vizija, zvukova i senzacija koje smo skloni pogrešno interpretirati kao stvarna duhovna iskustva te im pripisati irealne vrijednosti, odstupa se od potrebnog puta dostizanja sklada, na kojemu nema mjesta za preskakanje koraka. Naime, praktikanti su nerijetko skloni uvjeriti se u važnost iluzornih iskustava te tako pasti u zamku samozavaravanja. Podložni, naizgled postignutom uspjehu, zamišljaju kako su dosegnuli ciljanu razinu svijesti, no ona je tek idejna naznaka.
Razumijevanje Makyo-a naglašava važnost fokusa na suštinu meditacije i duhovnog puta, umjesto gubljenja u iskustvima koja mogu odvući praktikanta s ispravnog puta samoproučavanja i duhovnog rasta.
Problem sa zanimanjem za halucinacije i njihovu važnost u kontekstu potencijalno stvarnog događaja jest što ono završava samoobanom: vjerovanjem u posebnost individue iznad ostalih. Uzrokovano ubrzanjem procesa, u praktikantu se budi ego koji potiče duhovni narcizam.
Shvaćen pravilno, Makyo može poslužiti kao koristan alat za umanjenje ega. Praktikanti koji uspiju prepoznati prolaznost tih iskustava te ih shvatiti kao smjernice koje proizlaze iz zablude mogu razviti svjesnost o nestalnosti i privremenosti fenomena te nastaviti produbljivati svoju razinu produhovljenija. Jer, suočavanjem s Makyom osoba u meditativnom stanju prisiljena je razmišljati o stvarnoj suštini meditacije i fokusirati se na nju, a ne na privremene iluzije.
Prvotno, Makyo potiče i njeguje u egu osjećaj posebnosti, ali shvaćanjem kako je upravo ona nepotrebna te da želja za isticanjem nije cilj vašeg duhovnog rasta, ego se počinje umanjivati na zdravu razinu. Tako Makyo zapravo ruši svijet iluzija te nudi uvid u iskustva koja se mogu primijeniti u svakodnevnom ponašanju, transcendirajući ego.