Po čemu je mindfulness različit od drugih tehnika? Za mene je to trokut svjesnosti. Svjesnost - pozornost - prihvaćanje. Misli - senzacije - emocije.
Svjesnost - praksa u kojoj primjećujemo svoje unutarnje iskustvo bez da ga osuđujemo tijekom mindfulness prakse ili dnevnih zadata. To je sposobnost da smo svjesni svojih mili, osjećaja, senzacija, namjera, motivacije i onoga što radimo.
Pozornost - usmjeravamo svoju pozornost i fokusiramo se na sadašnji trenutak. Na nježan način usmjeravamo svoju pozornost da primjećujemo i da ne osuđujemo. U treningu usmjeravamo svoju pozornost na dah, dopuštamo mu da je on sidro našeg sadašnjeg trenutka, bez da ga mijenjamo, zaustavljamo.
Prihvaćanje - poziv naš da sva iskustva koja iskusimo tijekom mindfulness prakse prihvatimo “smjestimo” u svoje iskustvo. Bilo da se radi o mislima koje stalno iznova vrtimo, situacije koje nam dolaze u misli i odvlače nas od prisustva u sadašnjem trenutku, nelagode u tijelu zbog položaja u kojem radimo praksu.
Sve ono što dolazi u naše iskustvo u sadašnjem trenutku prihvaćamo i ugošćujemo poput gosta koji je u naš dom ušao nepozvan.
Vjerujem da svima vam je poznat osjećaj kada netko nepozvan pokuca na vrata. Otvorite ih, uvedete ga u kuću i poslužite čajem ili kavom. Koliko god da vaše iznenađenje, nelagoda, iziritiranost bila kada ste otvorili vrata i ugledali ga… Nakon nekog vremena što ste proveli s gostom za stolom sve te emocije oslabile su jer niste vrtjeli misli poput - što je sad došao, baš mi je ona trebala, ne zna se najaviti, a i ja zovem svakoga. Odmakli ste se od tih misli, prihvatili trenutnu situaciju kakva je i bili u sadašnjem trenutku.
Misli su se vraćale, vi se niste ulovili na njih i vrtjeli ih po umu, emocija i osjećaji nisu se održavali jer ih misli nisu hranile.
Tada ste imali:
svjesnost da su prisutne
usmjerenu pozornost na sadašnji trenutak
prihvaćanje da su tu - ne reagiramo
Ono što je nepoznato i nemamo u svome iskustvu - ne možemo vidjeti. Ponekad nismo svjesni misli, emocija, osjećaja te im dopustimo da nas preplave i vladaju radnjama i akcijama koje poduzimamo.
Domorodci nisu vidjeli brodove kojima je Kristofor Kolumbo 1492. otkrio Novi svijet dok nisu došli do same obale. Nisu ih imali u svom iskustvu, nisu u životu vidjeli takvo nešto i nisu mogli vidjeti. Puno godina kasnije izveli su pokus na mačićima. Držali su malene mačiće do 4 mjeseca u prostoriji bez vertikala i kada su ih kasnije stavili u prostorije sa stolcima i stolovima oni su se zabijali u njih jer ih nisu vidjeli. Nisu imali iskustvo u sebi. Tako je i kad učimo i prakticiramo mindfulness, ako nemamo u iskustvu da emociju, osjećaj, senzaciju možemo vidjeti i dopustiti joj da bude bez da je osuđujemo, reagirat ćemo onako kako smo naučili.
Mindfulness nas uči kako biti u sadašnjem trenutku, jer on je jedini koji postoji. Uči nas svjesnosti, pozornosti, prihvaćanju na otvoren način bez osuđivanja i budi nježnost prema nama samima. Mindfulness je sjeme koje imamo svi u sebi. Kako bi sjeme raslo i bilo plodno moramo ga njegovati, kultivirati, održavati i davati mu pažnju. Kako? Treningom.
Pokušajte s meditacijom upoznavanja svoga daha. Dah je uvijek prisutan s nama. S njim se povezujemo svojim tijelom i kada usmjerimo pozornost na njega on nas dovodi u sadašnji trenutak.