Velika većina nas stalno, nesvjesno tijekom dana nabraja što još nismo stigli napraviti, pitamo se i ponavljamo si u mislima: Što još moram?. Doslovno vučemo energetske repove tereta moranja iza sebe. Rijetko pogledamo što smo sve već napravili. Koliko toga je prešlo preko naših, ruku, preko našeg uma i našeg tijela.
U ovoj kolumni pišem vam o tome koliko je važno da pogledamo, primijetimo što smo sve napravili i fokusiramo se na to do kuda smo došli u životu, umjesto da nam je stalno fokus na tome što još moramo ili do kuda moramo doći.
Postavljamo si ciljeve, idemo prema njima, ostvarujemo ih bez zaustavljanja kada ih ostvarimo. Ne sjetimo se potapšati se po ramenu i reći si bravo. Zagrliti. Počastiti, pohvaliti. Proslaviti uspjeh. Samo prođemo jureći prema novom zalogaju sreće koji smo postavili ispred sebe. Jurimo prema nekoj odluci koju smo donijeli u nekom drugom vremenu, tamo prije par mjeseci, prije par godina. Ne zaustavljamo se i ne postavljamo si pitanje: Želim li ova Ja sada još uvijek stići tamo?
Primjećivanjem i reflektiranjem do kuda smo stigli možemo svjesno osjetiti svim svojim čulima i svojim umom:
što smo naučili
kako smo se osjećali
možda smo primijetili i promjene na svome tijelu pritom, ali nismo obraćali pozornost - jer ono što je ispred je važnije
koje smo ljude sretali
što smo od njih naučili o sebi
što su nam oni zrcalili o nama
Biti svjestan puta kojim se krećemo znači živjeti i upoznavati sebe pritom. To je moj opis rada na sebi. Kada stalno “ganjamo” tamo nešto ispred nas, u nama se javljaju razni osjećaji nezadovoljstva i neuspjeha. Kada nam je fokus samo na onome gdje trebamo stići, to je kao da kuhamo ručak bez namirnica i zamišljamo da ga ručamo. Zamislite takav ručak. Zamislite da tjedan dana jedete takav ručak, mjesec dana, godinu dana… Tako živimo kada smo tamo negdje ispred. Kako se osjećate kad samo zamišljate da tako ručate toliko vremena. Osjetite sada.
Mjenjajući navike korak po korak svaki dan dugoročno radimo veliku promjenu za sebe i u sebi. Na putu javljat će nam se razni osjećaji i vrlo je važno da njegujemo suosjećanje prema sebi.
U nastavku je kratka meditacija koja vam u tome može pomoći.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/27613?ts=2022-04-14T10:24:30)
.png)
.png)
