Hajde ustani, budi muško. Pravi dečki ne plaču. Ne budi pi****. To su samo neke od poruka koje dječaci slušaju tijekom odrastanja, a one ih, pak, vode prema poruci: Ne budi kao žene, one su emocionalne, slabe...Zadrži radije sve u sebi, progutaj i kreni dalje.
Muškarci nisu nimalo imuni na probleme emocionalne prirode. Pogađaju ih u istoj mjeri kao i žene, samo se oni s njima nose na drugačiji način. Žene su otvorenije u traženju pomoći i podrške. Podijelit će svoje probleme i frustracije s članovima obitelji ili prijateljicama. Prije će potražiti medicinsku i psihološku pomoć. Muškarci češće drže svoje probleme u sebi i za sebe, pate i u tišini se bore s mentalnim zdravljem.

Kroz život sam s lakoćom radila s muškarcima. Njihov način rada, pristup i razmišljanje bili su mi nekoć bliži. Znala sam izgovoriti da mi je lakše raditi i voditi 30 muškaraca nego 3 žene. Kako sam se ja mijenjala, mijenjao se i moj odnos rada sa ženama, ali ono što se nije promijenilo je lakoća s kojom stvaram poslovne odnose s muškarcima. Prelilo se to i na moj posao terapeutskog savjetnika i coacha. Dosta mojih klijenata su muškarci. Oni se odlučuju potražiti pomoć kada voda dođe do grla, pa ih vodi misao: Idem probati pa kud puko da puklo. Riječi su to jednog mog klijenta. 

Muškarci pate od istih emocionalnih problema kao i žene - od posljedica stresa, nedostatka samopouzdanja, tjeskobe, nemogućnosti suočavanja s izazovima, posljedica traumatičnih iskustava, problema s vezivanjem te nemogućnošću odlaska iz toksičnih odnosa. Oni obično duže poriču da nešto nije uredu. Okreću glavu i zakopavaju se u sebe, stvaraju nepodržavajuće navike. Na teže emocionalne izazove muškarci obično odgovaraju prevelikom konzumacijom alkohola ili droge, kockanjem, igranjem igrica... Često odluče 'izdržati' smatrajući se tako 'snažnijima' i 'pod kontrolom', što je u suprotnosti s pokazivanjem njihovih emocija i priznavanjem osjećaja ranjivosti, osobina koje su se kroz povijest smatrale znakom slabosti. Tada tijelo počinje davati prve simptome poput glavobolja, raznih osipa, psorijaza... Emocionalni problem postaje i zdravstveni jer, neminovno, tijelo i um utječu jedno na drugo.

Na terapiju je došao muškarac koji se žalio na cluster glavobolje (jaka glavobolja na jednoj strani glave). Krenuli smo raditi i primijetio je da su se glavobolje pojačale od kad je došao na novu poziciju na poslu koja mu je donijela veću odgovornost i ujedno povećala njegovu potrebu za kontrolom. Pozicija je bila takva da je kontrola bila van njegovih ruku što se ticalo samog posla. Miostatskim testom utvrdili smo da su strah i ljutnja njegove dominantne emocije. Utvrdili smo i od kuda dolaze. Slike situacija iz djetinjstva samo su se pojavljivale. Bio je prognan s Banovine. Tema je bila kompleksna. Prvo smo razgrađivali emocije straha, ljutnje, nesigurnosti, neprihvaćanja. U tijelu je osjetio promjenu kako su se emocije razgrađivale. Nakon toga radili smo na buđenju unutarnjih resursa. Nakon nekoliko mjeseci, korak po korak, glavobolje su postajale sve rjeđe. On je osnažio sebe, njegov način rukovođenja je postao drugačiji. Nedavno smo se sreli. Glavobolja više nema. 

Dubravka Fazlić
Privatni album Dubravka Fazlić, savjetodavna terapeutica i učiteljica mindfulnessa

Danas sve više znamo koliko je mentalno zdravlje važno. Mlađe generacije - i muškarci i žene - gledaju na savjetovanje ili coaching kao jedan od načina preko kojih postaju svjesniji sebe, uspostavljaju bolje odnose i ostvaruju pune potencijale. Rad na emocionalnom i mentalnom zdravlju sve više postaje dijelom naše rutine. Samo iz zacijeljenih rana mi stvaramo odabire, iz nezacijeljenih rana oni biraju za nas. Sretna sam što imam iskustvo da i “oni” rade na sebi - kako se to popularno kaže. I svjesni su sebe, svojih emocionalnih stanja, potreba i reakcija. 

Napadi panike doveli su drugog muškarca do mene. Želio je na mindfulness trening, ne u grupi već individualno. Nakon završenog treninga osjetio je znatno poboljšanje i želio je da krenemo raditi individualno na toj temi. U razgovoru se pojavila tema 'nisam dovoljno dobar jer sam drugačiji'. U djetinjstvu, u svom okruženju, bio je drugačiji i okolina nije to razumjela. Danas, iako izuzetno uspješan, u poslu ima osjećaj gušenja, a nemogućnosti izgovaranja riječi javlja mu se u situacijama kada se nađe s nekim tko je agresivan u komunikaciji. Miostatskim testom utvrdili smo stid, sram i strah. 'Ne ističi se, ne pravi se važan', često su mu bile izgovorene rečenice tijekom odrastanja. Nakon pola pola godine rada, on se osjeća sasvim preporođeno. Napadi panike su nestali. Danas ima svoj redovit mjesečni termin. Kaže mi: 'Tako se održavam.' 

Ovi slučajevi su opisani ukratko, pojednostavljeno da bi se dobila slika uzroka i rješenja. Ono što je važno je da sebi želimo pomoći i da odaberemo put i osobu koja će nam u tome pomoći.