Tijekom dugogodišnje karijere, stručnjak za obiteljske i partnerske odnose, Terrence Real, nerijetko se susretao s pristupom partnera koji problem u vezi vide isključivo kao nusprodukt ponašanja druge osobe. Jasno, mnogima nije lako prihvatiti svoje mane ili čak vrline i raditi na sebi. Pomisao kako možemo promijeniti druge, bez sagledavanja sebe, čini se kao najčešća ljudska negativna osobina. Jer, pronalaskom loših strana kod drugih, sami se osjećamo bolje. Umjesto vlastitog progresa stoga nerijetko pribjegavamo nametanju ideja o poboljšanju partneru. A to, dodaje pritisak vezi.
Kako bi oba partnera bila bolje svjesna nepotrebnih i štetnih reakcija unutar veze, Real koristi analogiju klackalice. Stavljajući onog, koji se ne smatra odgovornim u poziciju osobe koja treba raditi na korekciji svojeg ponašanja. Čekati drugog da učini ono što priželjkujemo nije rješenje. Prilagodba i razumijevanje jesu. Ali, treba početi od sebe, a pristup klackalice je obećavajuća strategija.
Analogija je jednostavna: umjesto čekanja druge osobe da se spusti sa svoje strane klackalice, vi trebate popustiti. Nije poanta u tome da, kako narodski kažemo "pametniji popušta", već onaj koji je voljan rasti i razumjeti. Samo tako smoći ćete snage iskušati nešto novo. Budite ipak svjesni kako ovaj pristup zahtjeva i budi u vama kreativnost, empatiju kao i fleksibilnost u razmišljanju. Stari obrasci ponašanja, navike, pripadaju prošlosti. Realno, utjecaj na vlastito djelovanje može vam isključivo donijeti nova saznanja o sebi.Tako ulažete u akcije koje vam potencijalno donose dvostruku dobit - vlastitu i partnersku.
Odlučite li se primijeniti ovaj pristup, započnite malim eksperimentima i promatrajte kako vaš partner reagira na novitete. Prilagođava li se njima, isto učinite i vi. Pomaci u odnosu neće doći odmah, ali osjetit ćete kako manje zamjerate i kako se nešto ipak pomiče. Artikulirajte svoje misli. Jasna ekspresija lakša je od pasivnog čekanja partnerove željene akcije. Budite svjesni kako, čak ni oni koji nas najbolje poznaju, ne znaju u svakom trenutku kako se osjećate ili što trebate, ako im ne ne objasnite ili pokažete. Istovremeno učinite i vi nešto za partnera; pokažite pozitivan stav prema njegovu interesu, pružite ljubav.
Najvažnije od svega: sagledajte sebe i partnera kao pojedince. Svatko od vas ima svoje potrebe i čežnje. Gledate li na odnos i svakog unutar njega kao cjelinu postepeno ćete se početi međusobno okrivljivati. To će vas oboje izjedati i oduzimati vam moć prosuđivanja te individualne vrijednosti. Budite voljni učiti, ali budite i učitelj.
Uspješne veze temelje se na povjerenju i želji za zajedničkim napretkom. Njeguju vrline partnera i potiču ih na individualni razvoj. Imaju odmak od koncepta tko je više u pravu, kontroliranja partnera i oslanjanju se na aktivnu komunikaciju.
Prije no što iskušate ovaj pristup upitajte se sljedeće i pomno razmislite o svakoj stavci:
Koje su to promjene koje očekujte od partnera?
Zašto i na koji način promatrate njegove obrasce ponašanja, a ne vlastite?
U kojoj situaciji ste posljednji put jasno komunicirali s partnerom o tome što želite, kako se trenutno osjećate i kako partnerovo ponašanje utječe na vas? Što je prethodilo tom trenutku i kako ste vi reagirali na partnerovu reakciju?
Činite li prvi korak u nuđenju afekcije ili za to čekate partnera? Što je to u vama, što vas zaustavlja u tome?
Priznajete li, prvenstveno sebi, a zatim i partneru kada ste vi ti koji su učinili nešto što je negativno utjecalo na odnos? Što ste tada činili kako bi odnos popravili?
Što možete učiniti danas kako biste sišli s klackalice?
Nakon što ste iskreno, samorefleksivno dali odgovore na ova pitanja, pokušajte prvo učiniti nešto kreativno zajedno. Sudjelujte u radnji koja vam omogućava komunikaciju. Odlučite li se pak na iskreni razgovor, razmotrite i mogućnost odgovaranja na ova pitanja zajedno. Dajte si vremena dok dijelite svoje zaključke, a zatim i nakon što ih saslušate. Dopustite si, povrh svega, u razgovor uči s pozitivnim namjerama. Partneru pak omogućite prostor i budite spremni slušati.