Kako nekoga ostaviti u prošlosti i prekinuti odnos: Ponekad je bitno reći „zbogom“ i misliti to

Kažu kako se mostovi ne trebaju rušiti na putu prema novim ciljevima. Dok je generalno ova misao istinita, postoje oni za koje, duboko u sebi znate kako im se ne želite vraćati. Ne mogu vam ništa ponuditi osim gorkog okusa iskustva. Drugi pak, nude određenu utjehu ili bijeg u vrijeme koje vam ukazuje tko ste bili ranije i podsjeća vas na sve što tek možete ostvariti. Ponekad je teško procijeniti kakav je prekid adekvatan, a ipak, svjesni ste potrebe za njime.

Kao i u prekidu ljubavnog odnosa, važno je ne postepeno nestati iz života druge osobe, već komunicirati. Promislite dobro o svojim razlozima – zašto vas ovaj odnos više ne ispunjava? Zašto se trenutno od njega želite distancirati? Što je to što vas smeta u drugoj osobi, a onda i kod vas dok provodite vrijeme zajedno? Ne postoji krivnja u razilaženju percepcija i gubitku interesa. Samo perspektiva koja vam više moguće nije zajednička. Pripremite se za razgovor i budite iskreni, prema oboje.

Dok iznosite svoje „argumente“ ne koristite etikete. Možda smatrate osobu previše usredotočenom na sebe, ali umjesto sugeriranja kako je riječ o sebičnom ponašanju, objasnite kako vam u posljednje vrijeme nedostaje prostora za izraziti sebe i pustiti vlastiti glas. Skrenite im pažnju na ono što, sasvim moguće čine nesvjesno, a kako takvo djelovanje utječe na vas te se zbog toga želite izmaknuti iz odnosa.

Ovi razgovori često mogu izazvati konfuziju jer su naizgled neočekivani. Ali, ako ste do sada davali signale kako vam nešto ne odgovara, tada nema potrebe za sukobom. Ovisno o reakciji druge osobe, koja uistinu može biti iznenađena i povrijeđena, odredit će se smjer kojim je potrebno ići. Možda i niste u situaciji u kojoj prekidate „zauvijek“ već upravo na raskršćima života. Shvatite li da je tako, svakako ostavite otvorena vrata. U mnogim situacijama i druga osoba naslućuje ovakav razgovor, a možda i sama ima potrebu učiniti isto. To su trenutci u kojima se oslobađate određenih obaveza i dozvoljavate jedno drugome svoj prostor, uviđajući realno stanje.

Pripremite se na jednu činjenicu – netko će iskusiti gnjev, netko bol. No, teško kako će ijedna strana napustiti razgovor s osmjehom na licu. Čak i ako se to dogodi, jedna emocija čeka svoj trenutak. Riječ je naravno o, osjećaju praznine, nedostatka koji je teško nadoknaditi. Ne bježite od činjenice kako vam netko nedostaje, a potom se ipak prisjetite, zašto biste radije prihvatili taj osjećaj, na neko vrijeme, nego što biste nastavili biti dijelom priče u kojoj se ne osjećate potpunima, svojima.