Brojne su psihološke škole i teorije pokušale objasniti koja je to osobina koja odmah odvaja najinteligentnije ljude od mase ostalih, a jedno je rješenje zaista primjenjivo i sasvim očigledno ispravno. No, što je to inteligencija uopće?
Inteligencija dolazi od latinske riječi za razboritost, a Oxfordski rječnik opisuje je kao sposobnost učenja, razumijevanja i razmišljanja na logičan način. Prije svega, bitna je kvaliteta ove sposobnosti koja je izuzetno jaka, kvalitetna i proaktivna. Postoje različiti tipovi inteligencije, a danas se znanstvenici slažu da je oko 80% inteligencije koju posjedujemo uvjetovana nasljednim čimbenicima, a ostatak kulturnim i okolinskim.
O tome koliko je inteligencija i danas intrigantno polje istraživanja i proučavanja, govori činjenica da nije zastupljena samo u psihologiji, nego i sociološkim, biološkim, pedagoškim i drugim znanstvenim područjima. Postoje prijepori različita tipa u istraživanju inteligencije, a vrijeme će pokazati u kojem će znanstvenom smjeru krenuti sva buduća istraživanja.
Postoji i jedna zanimljivost vezana za inteligenciju koja tvrdi da je to najpravednije podijeljena stvar na svijetu. Vjerojatno se pitate zašto je tome tako, a odgovor je taj da se baš nitko ne žali da je ima malo! Ipak, svi smo mi različiti, a neki su zaista inteligentniji od drugih i postoje različita moguća rješenja kako prepoznati takve pojedince.
Znanstvenici s University College London pronašli su odgovor na ovo zanimljivo pitanje, a upravo bi vas razrješenje moglo potpuno iznenaditi. U njihovom je istraživanju sudjelovalo 165 mladih ljudi, a rezultati istraživanja bili su poprilično neočekivani. Utvrđeno je da su inteligentni ljudi oni koji su najviše rastreseni i imali veći problem sa zadržavanjem koncentracije. Osim što su promatrali ponašanje u istraživanju, ispitivali su i mozak ispitanika. Vrlo je jasno pokazano da inteligentni ljudi imaju više neurona u mozgu od ostalih, a upravo ti neuroni uzrokuju gubitak koncentracije.
Ove dokaze možete već primijetiti kod sasvim mlade djece koja tek kreću u školu. Mogu biti pogrešno okarakterizirani kao nemirni i nezainteresirani, a zapravo je možda samo riječ o tome da su inteligentni i potrebno im je malo više vremena na prilagodbu novom načinu ozbiljnijega rada. Često pokazuju i značajnu razinu kreativnosti, a teško je im duži vremenski period biti skoncentrirani na samo jedan zadatak.