Neki dan sam krenula preuređivati svoj Linkedin profil i nakon konkretno iskazanih usluga u naslovu koje objašnjavaju čime se bavim kroz život, palo mi je na pamet kako mi je još potrebna neka krilatica. Ona bi u jednoj rečenici objasnila cilj, viziju i misiju mog privatnog i profesionalnog puta, kao i svrhe koju živim svim svojim bićem.

Promišljajući tako koja bi to rečenica mogla sve obujmiti, sjetila sam se stare latinske poslovice Mens sana in corpore sano koja je bila jedna od meni najdražih “Dicta et sententie” iz srednjoškolskog vremena. Naizgled jednostavna rečenica koja govori puno više od iskazivanja puke potrebe za zdravim tijelom u kojem će tada obitavati zdrav duh, kao njegov stanar. No, ja vas pitam - tko je ovdje stanar, a tko vlasnik stana?

Suvremeno društvo, koliko god napredno bilo, zaboravlja i izostavlja neke ideje i uvide koji su itekako bitni za ovu i mnoge druge postavke. Stari Grci su poslagivajući ovu poslovicu imali na umu prioritetno duh, a tijelo tek sekundarno, što je kroz kasnije godine dobilo potpuno drugačiji prizvuk i preokrenulo u priči uloge glavnih i sporednih aktera.

Godine zrelosti, promišljanja i dubljih uvida donose nam spoznaju da upoznamo „pravog vladara“ našeg tijela, bića i postojanja. Potrebno je postaviti ga na tron kamo i pripada, a materijalno tijelo treba biti vođeno tim zdravim duhom. Vrlo često se kod mnogih od nas događa da upravo ova zamjena slijeda važnosti pravih prioriteta dovede do pojave bolesti u tijelu, jer se nismo na vrijeme i dovoljno bavili duhom.

Čak je i Demokrit kao predstavnik antičkog materijalizma i atomizma, izrekao: "Ljudima priliči brinuti se više za dušu nego za tijelo, jer savršenstvo duše ispravlja slabosti tijela, ali jakost tijela bez razboritosti, ne čini dušu ništa boljom."

Na tome tragu, Ruđer Bošković, poznati atomist, jasno je odredio razliku između tijela kao materije i duha: "Glavna razlika između materije i duha leži u tome što je materija zamjetljiva i nesposobna za mišljenje i htijenje, dok duh ne djeluje na naša osjetila, a može misliti i htjeti."

Toj tezi u prilog idu i senzacionalna istraživanja kojima se bavi renomirani dr. Joe Dispenza, i dr. Bruce Lipton. Oni kroz svoje znanstvene eksperimente dokazuju da upravo prioritetnim djelovanjem na um, preko kojeg komuniciramo s duhom, možemo nemoguće učiniti mogućim u svim sferama našeg života. To uključuje i onu fizičku, gdje je naše tijelo otkazalo poslušnost, ali smo mi snagom djelovanja na um ili duh vratili snagu i moć te obnovili zdravlje našega tijela.

Ono što je još vrlo važno za istaknuti i nikako ne zaboraviti jest da mi možemo i trebamo brinuti o svome tijelu, jer ono je hram u kojem naša duša obitava. Ipak, prije svega mora biti zbrinuta duša kako bi se imala gdje nastaniti. Za tijelo je važno što jedete, pijete i krećete li se dovoljno. Za dušu je bitno što vidite, čujete, mirišite i stavljate u sebe kroz sva osjetila, a najbitnije je od svega kako se za to vrijeme osjećate. Ako je duh u miru i tijelo će biti u balansu.

Ako ste tijelo namirili, a dušu ostavili bez da brinete o njoj, vrlo brzo će vas dostići posljedice te nebrige kroz bol i bolest. Sve što duša ne čuje, ne vidi, ne osjeća i ne brine za svoje potrebe, spustit će se u tijelo. U tom slučaju, vi ste samo materijalno tijelo ili robot koji funkcionira na 50% ili čak i manje. Sve se odjednom urušava, a vi se pitate, kako je to moguće kada živim zdravo i na sve pazim?

Hrana je od ogromne važnosti i apeliram na važnost edukacije o tome kako se pravilno hraniti da bismo što duže očuvali naše tijelo zdravim i fizički aktivnim. Također, i duša traži hranu, ali na drugim mjestima. I ona želi biti potpuno zdrava kako bi to zdravlje predala i svome tijelu. Što je to što dušu hrani i kako njoj možemo dati sve što ona treba, čitamo u sljedećoj kolumni.