3 budističke prakse za privlačenje uspjeha i sreće: Moć leži u navikama koje većina ljudi ne prihvaća

Sretni i uspješni ljudi imaju određene navike koje im pomažu da s lakoćom i optimizmom prolaze kroz životne uspone i padove - oni nisu pasivni tragači za uspjehom, nego aktivno idu naprijed, prihvaćajući promjene s osmijehom. Ovo su njihove 3 tajne koje ih zasigurno odvajaju od mase ostalih nezadovoljnih pojedinaca.

Budizam nas uči konceptu nepostojanosti – da se sve neprestano mijenja i ništa ne ostaje isto. I upravo u tom prihvaćanju i razumijevanju promjena uistinu možemo pronaći sreću. Koliko puta ste se držali starih navika, situacija ili odnosa, iako ste znali da vam više ne služe? To je uobičajena ljudska sklonost, ali ne ona koja vodi sreći ili napretku. Ići naprijed u životu znači prihvatiti promjenu, a ne izbjegavati je. Što vam je ugodnije s idejom promjene, to ćete biti sretniji i otporniji kada se suočite s neizbježnim životnim usponima i padovima.

2. Život u sadašnjem trenutku

Pomnost je navika prisustva i uključenosti u trenutak. Radi se o tome da cijenimo ovdje i sada, a ne da samo brinemo o prošlosti ili budućnosti. Thich Nhat Hanh, poznati vijetnamski budistički redovnik, jednom je rekao: “Sadašnji trenutak ispunjen je radošću i srećom. Ako obratite pažnju, vidjet ćete.” I ne može biti više u pravu. Kada smo istinski prisutni u trenutku, vidimo ljepotu života koju često zanemarujemo, a ujedno postajemo zahvalniji.

Ako želite biti sretna osoba koja uvijek ide naprijed u životu, počnite prakticirati svjesnost. Bilo da se radi o meditaciji, jogi ili jednostavnom odvajanju nekoliko trenutaka svaki dan za disanje i prisutnost, neka svjesnost postane dio vaše dnevne rutine.

3. Priznanje patnje

Život nije uvijek svjetlost i pozitivna energija. Postoje trenutci kada se svi suočavamo s patnjom i poteškoćama. Međutim, način na koji odgovorimo na te izazove može značajno utjecati na našu sreću i napredak u životu. Budizam podučava koncept 'Dukkha', koji se često prevodi kao patnja, ali ne radi se o pomirenju sa životom punim boli. Umjesto toga, to je priznanje da je patnja dio života i da je prihvaćanjem možemo ublažiti.

Kada prihvatimo da je patnja dio života, prestajemo se opirati i počinjemo pronalaziti mir. Ponekad je jako teško, ali je i oslobađajuće, jer kada možemo realno sagledati život i prihvatiti dobro i loše kao dio putovanja, oslobađamo se stalne borbe za savršenstvom.

Izvor: Sensa.mondo.rs