Odmah se spremam baciti na rješavanje bezbrojnih obaveza koje su upisane u kalendar na današnji datum. Istovremeno, želim još neko vrijeme ostati u tom procjepu između snova i stvarnosti, buditi se polako. Dok hvatam snove koji se poput pramenova magle na jutarnjoj livadi polako razilaze, želim prvo osjetiti svoje tijelo. Probuditi ga laganim istezanjem. Želim mirno ostati u tom trenutku i odlučiti da će danas za mene biti divan dan.
Prisjećam se koliko sam sretna što se budim u svom krevetu, u svojoj sobi, u miru i zdravlju. Ne dopuštam da mi te blagoslove pokvari misao na gužvu u gradskom prometu, na izazovan sastanak ili tko zna kakve brige i situacije koje svatko od nas svakodnevno rješava. Pozdravljam jednako kišu i sunce, vjetar i oblake, pozdravljam ono što ne mogu promijeniti, a čini prirodne pojave u danu. Zahvalnost me osnažuje i daje mi unutrašnji oslonac. Spremna sam za sve što mi nosi dan.
Trenutak zahvalnosti stvara radost u srcu i mir u glavi
Možda u životu nemamo onoliko slobode koliko bismo željeli uz posao, plaćanje računa, obiteljske obaveze, ali i ispunjavanje vlastitih želja. No jednu slobodu ipak imamo - odlučiti kako ćemo započeti dan. Biramo hoćemo li ući u njega svjesni svojih blagoslova, zahvalni i vedri ili na neki drugi način. I ne samo u prvom trenutku dana, nego nastojati u cijelom pronaći male oaze mira.
Ne zaboravimo uzeti pauzu. Povremeno prestanimo raditi što god smo radili - mislili, razgovarali, šetali, pisali, planirali, brinuli se. Potražimo u sebi prazninu jer samo u njoj možemo jasnije vidjeti sebe, čuti svoje misli, osjetiti želje i strahove. Možda nas plaši praznina i susret sa sobom kad nismo u nekom važnom poslu ili društvenoj ulozi. Nije lako otpustiti kontrolu, ali samo ćemo tako čuti glas svog srca.
Samo u mirnoći možemo čuti glas srca koji nas vodi do neiscrpnih zaliha nadahnuća i ljubavi, hrabrosti i povjerenja u život. Mnoge nas prakse, poput mindfulnessa ili joge, uče koliko je važno živjeti u trenutku. Tada primjećujemo svoje misli i osjećaje, mnoge male stvari od kojih je sastavljen dobar život. Sjećate li se starog filmskog hita “Moje pjesme, moji snovi”? Pjesme o omiljenim stvarima koju dadilja pjeva kako bi utješila prestrašenu djecu? Pjeva o kišnim kapima na ružama, o mačjim brkovima i još mnogo toga...
Koje su vaše omiljene stvari? One koje vas u trenutku mogu vratiti u stanje mira i zahvalnosti, u razumijevanje da u igri života svaki trenutak donosi nešto novo, a mi biramo kako ćemo taj trenutak dočekati i proživjeti. Kad svoje omiljene stvari prizovemo u misli, opustit će nas, potvrditi da život može biti dobar. Mali trenutak u kojem smo potpuno prisutni, koji nas nagrađuje radošću, obnavlja nas snagom i nadahnućem. Naše su omiljene stvari uvijek posve jednostavne i dozivaju zaigrani dio duše, unutarnje dijete koje nije zaboravilo kako se igrati.
Igra je lepršava lakoća trenutka u kojem ništa ne moramo biti nego jednostavno jesmo!
Dopustimo si zaigranost uz koju možemo svaku situaciju preokrenuti u nešto zabavnije, manje stresno i kreativno. Ako zapnemo u prometnoj gužvi ili se opuštamo na plaži, podsjetimo se da sami odlučujemo kako ćemo prihvatiti trenutak života. U svakom trenutku možemo posegnuti u svoju čarobnu torbicu mudrosti i dragocjenih spoznaja za bolji život i iz nje izvaditi zahvalnost ili prazninu, sjećanje na omiljenu stvar i unutarnje dijete koje se od srca smije, veseli se svemu i znatiželjno istražuje svijet.
Ono ima toliko omiljenih stvari koje će nam smjesta podići raspoloženje, razvedriti trenutak i dobro nas zabaviti. Neka popis omiljenih stvari bude svakim danom bude sve duži! Uz zahvalnost probudimo radost u srcu, u mirnoći jasnije čujmo njegove želje i prepustimo se igri života!