Ostaviti trag, biti viđen, zapamćen, cijenjen… koncepti su utkani u postojanje pojedinca, bez obzira na to kojoj generaciji pripada. Često se zaboravlja da životni vijek nije samo oslikavanje jednog, zadanog smjera bez usvajanja ili barem razumijevanja onoga što dolazi.
U tom slučaju nastupa stagnacija koja dovodi do gubitka relevantnosti kojoj se godinama slijepo teži. Debata tko je pametniji, sposobniji, u bilo kojem smislu bolji odavno je postala neutemeljena, a nepotrebnost te borbe pokazuje pojava perenijalaca koji teže pronalasku i razvoju autentičnosti, imaju potrebu za izražavanjem, prisutnosti, a ne za ograničavanjem.
Perenijalcima godine zaista nisu važne. Svjesni su, naravno, njihova postojanja, ali odbacuju ideju zadovoljavanja ili prilagođavanja nametnutim mjerilima samo zato što pripadaju određenim dobnim skupinama. Oni se ne moraju ponašati u skladu sa svojim godinama. Jer što to uopće znači? Ako ste prešli 40., više ne biste trebali nositi kratke suknje? Ako ste u 60-ima, trebali biste imati svoju kuću, vikendicu, auto i dvoje unuka kojima ste podređeni?
Premda je riječ o izboru, perenijalaci se odlučuju napustiti sigurnu zonu i prepustiti se unutarnjem pozivu. No to ne znači da zanemaruju obaveze ili da su sebični. Ne, upravo suprotno. To znači da izgrađuju život kakav zaslužuju jer sami o njemu odlučuju. Za njih se život ne odvija pravocrtno, od kolijevke do groba, a oni pritom odrađuju određene korake. Za njih on postaje smislenim, nesputan konstruktima očekivanja.
Prema sociologu Mauru F. Guillénu, perenijalci su definirani znatiželjom, angažiranošću i otvorenošću prema novim idejama. Poznati su po sposobnosti prilagođavanja novim tehnologijama i promjenama, bilo da je riječ o radnim zadacima, alatima ili načinu komuniciranja, a specifičnim ih čini misaona otvorenost. Interes. Ne odbacuju trendove zato što smatraju da su samo za mlade ili da su previše komplicirani, nego ih prihvaćaju kao prilike za rast i razvoj.
Njihov način razmišljanja daje novu perspektivu za uspješno funkcioniranje u svijetu koji se ubrzano mijenja. S obzirom na brz tehnološki napredak i nove društvene norme, stalna prilagodljivost i želja za rastom postaju ključni. Guillén smatra da će upravo ljudi s perenijalnim stavom biti predvodnici u oblikovanju budućnosti jer razumiju kako dob ne isključuje želju za rastom. Najbolje je što pripadaju bilo kojoj od spomenutih skupina. Mogu biti među najmlađim članovima društva, kao uostalom i najstarijima, samo im se treba pružiti prilika da usvajaju znanje ta da se manje ograničavaju nametnutim ideologijama i vrijednosti.
Za usvajanje perenijalnog načina razmišljanja nije potrebna potpuna transformacija, samo nekoliko ključnih koraka koje je jednostavno usvojiti. Učenja koje obuhvaća informiranje, sudjelovanje u radionicama vještina, iskušavanje novih hobija izvan nekadašnje sfere interesa prva je stepenica u razvoju ovakvoga pristupa.
Umjesto izolacije, uključuju se u različite zajednice u kojima razmjenjuju iskustvo s drugima i otkrivaju novu mrežu koja nudi izvor ideja, što potiče njihov razvoj. Ujedno nastavljaju istraživati tehnološke mogućnosti koje olakšavaju svakodnevicu. Dob ne zadaje granice, dapače, nudi priliku za razmjenu i dijalog na koji često zaboravljamo stavljajući generacijske zapreke i misleći kako jedni druge ne razumijemo. Možda je to dosad i bilo tako, a možda su jednostavno nedostajali alati s pomoću kojih bi se postigli ne kompromisi, nego zajednički rast.
Budućnost pripada onima koji su željni osjetiti blagodati koje donosi sadašnjost. Bez restrikcija, bez straha od godina ili odbacivanja starih obrazaca. Onima koji shvaćaju da je prihvaćanje i učenje korak prema kvalitetnijem i boljem opstanku ne samo individue, nego društva u cjelini.