Kroz naše srce i srčani centar protječu najuzvišeniji osjećaji koje možemo doživjeti kroz ovo ljudsko tijelo i ljudski život.

Srčani centar spaja u jedinstvenu cjelinu gornje i donje energetske centre, odnosno duh i materiju te ih balansira svojom jedinstvenom inteligencijom. Srce nam omogućava poniranje duboko u sebe – u prostore i dimenzije izvan ove razine postojanja. Kroz njega možemo spoznati sebe na razinama koje nisu ograničene dubinom, visinom ili kronološkim protekom vremena.

Izazovi povezivanja sa srcem

S obzirom na prirodu svijeta u kojem živimo, često zanemarujemo vlastito srce, pa možda nikada ne iskoristimo njegov puni potencijal. Ne činimo to namjerno – njegove odluke često suprotstavljene su logici svakodnevice i primarnom porivu za materijalnom sigurnošću i preživljavanjem. Logika uma je jednostavna: u društvu koje malo cijeni srce, oni koji ga slijede često stradaju.

Pronaći ravnotežu među energetskim centrima – zdjelicom, srcem i glavom – velika je vještina. Zahtijeva poznavanje sebe, centriranje, iskrenost i sposobnost ulaska u mir i tišinu. Zdjelica donosi odluke kroz želju, srce kroz osjećaje, a glava kroz misao. Kada se svi ti centri aktiviraju, može nastati unutarnji konflikt, no samo srce može uravnotežiti ostale.

Energetske blokade srčanog centra i njihova uloga

Svaku blokadu koju imamo možemo ujedno promatrati i kao lekciju. Kada duša nadvlada svoju lekciju, ona postaje snažnija i mudrija. Živeći ovaj život, dobro je prisjetiti se da duša želi rasti, a bez izazova koje susreće na svojem putovanju, rast nije moguć. Kada govorimo o blokadama srca, dobro se prisjetiti ovoga jer je to vrlo delikatan energetski osoban prostor.

žena
Anna Keibalo / Unsplash 

Separacija kao izazov ljudskog iskustva i put ka jedinstvu

Dualnost – svjetlo i tama, duh i materija, ljubav i njezin prividni izostanak – dio je ljudskog iskustva. No, srce nas podsjeća da su svi ti kontrasti aspekti jedne cjeline. Umjesto da sebe doživljavamo kao razlomljene fragmente, u srcu pronalazimo jedinstvo. Srce kao centar može nam pomoći u tome da se više ne promatramo kao separaciju vlastitih kontrasta, već da u svemu pronalazimo povezanost i jedinstvo.

Spoznajom sebe kao jedinstva možemo shvatiti svoj trenutačni život kao iskustvo na jednoj strani spektra. Život sadrži razna iskustva kao vibracije koje vibriraju povezane sa spektrom onoga što je moguće unutar cjelokupnog postojanja.

Kada progledamo kroz ono što se na prvi mah čini kao separacija, pronalazimo u sebi jedno drukčije shvaćanje svojega trenutačnog postojanja, empatiju prema drugim dušama koje participiraju u njemu i ljubav prema sveukupnom postojanju.

Kada razriješimo tu naročitu blokadu separacije, postajemo mekši prema sebi i drugima.

Primjeri separacijske blokade u svakodnevici su: osjećaj „nikuda ne pripadam“, uvjerenje „meni nitko ne može pomoći“, pretjerana identifikacija s ulogama (žrtve, samotnjaka, spasitelja...), zatvorenost za timski rad ili intimnu bliskost, zavist i netrpeljivost prema tuđoj sreći i uspjehu ili duhovni perfekcionizam.

Nedostatak ljubavi prema sebi izvor je srčanih blokade

Odnos nas samih prema sebi često je narušen već u djetinjstvu kroz kritiku, posramljivanje ili emocionalno zanemarivanje, a srčana čakra je prostor koji zadržava tu povredu unutarnje neprihvaćenosti koja može proizaći iz ovoga ili prošlih života, ali ponajviše iz bliskih (partnerskih) odnosa.

Važno je razlikovati separacijsku blokadu koja proizlazi iz osjećaja odvojenosti od svijeta i drugih te nedostatka ljubavi prema sebi koja dolazi iz duboko ukorijenjenog osjećaja da nismo vrijedni ljubavi. Čak i kada smo okruženi ljudima koji nas vole, ako ne volimo sebe – nećemo moći primiti ljubav. To nije pitanje veze s drugima, već sa samim sobom.

Korisno je prisjetiti se da ne možemo ni izražavati ljubav prema drugima ako nemamo ljubav prema sebi. Nerazumno je usiljavati se i rasipati na druge ako se ponajprije nismo pozabavili sobom. Nitko ne može točiti iz vrča koji je prazan. Duhovna praksa u kojoj posvećujete vrijeme radu sa sobom i na sebi, kojom njegujete sebe i svoj duh iznutra, važna je kako bi se osvijestila ljubav prema sebi.

Kada naučimo voljeti sebe,ne stvaramo odnose u kojima se lijepimo na druge, nego smo slobodniji.

Primjeri nedostatka ljubavi prema sebi su: pretjerana potreba za dokazivanjem drugima, neprestana samokritika u svojemu svakodnevnom govoru, privlačenje odnosa u kojima nas povređuju, ovisnost o vanjskom vrednovanju, odbijanje njege i brige za sebe, strah od pogreške iz pretjeranog perfekcionizma i teškoće u postavljanju granica zbog straha od gubitka ljubavi.

Nepoštivanje osobnih granica i njihov utjecaj na srce

Sve što smo doživjeli, a uključivalo je kršenje naših osobnih granica, može ostaviti duboke unutarnje tragove. Te povrede često se kasnije manifestiraju kao ljubomora, ogorčenost, strah od bliskosti, potisnuta ljutnja, anksioznost, osjećaj da nismo voljeni, pa čak i emocionalna nestabilnost – gdje osjećaji osciliraju od duboke potištenosti do euforične radosti.

Povrede osobnih granica istovremeno ranjavaju i srčani i sakralni centar, jer diraju u samu srž naše intime i sposobnosti za povezivanje.

U srži toga nalazimo dvije ključne krajnosti, dvije vrste narušavanja integriteta:

  1. Kada mi prelazimo granice drugih, svjesno ili nesvjesno, i time narušavamo njihov integritet.
  2. Kada drugi prelaze naše granice, zanemarujući ili povrjeđujući naš osobni prostor i vrijednost.

Obje situacije narušavaju osjećaj unutarnje stabilnosti i povezanosti sa sobom – ali na različite načine. Iscjeljenje počinje u trenutku kada prepoznamo gdje je integritet narušen i odlučimo ponovno stati na svoju stranu. Osobne granice često su narušene još u ranom djetinjstvu – tada smo instinktivno znali što nam treba, ali su nas vanjski autoriteti naučili da to ignoriramo. Iscjeljivanje granica znači ponovno slušati vlastito unutarnje znanje.

Kada nastojimo iscijeliti svoje osobne granice, često budemo jako pogubljeni upravo zato što su se one kršile od naše najranije dobi i ponekada je tu blokadu teže iscijeliti, nego onu separacijsku. Problem granica ujedno je problem životnih navika, a svi koji su ikada pokušali izmijeniti neku od navika mogu posvjedočiti koliko je to teško.

Snaga srca i energija bezuvjetne ljubavi

Ženski princip stvaranja ne postoji bez energije srca i energije bezuvjetne ljubavi koja protječe kroz taj centar.

Snaga bezuvjetne ljubavi je ta koja nas uči opraštati, daje nam vjeru i nadu te nas gura dalje, jer nosi unutarnje saznanje da je samo ljubav ta koja može ispraviti stvari – za nas same, za druge, za naše odnose i ovaj svijet. Ženski princip stvaranja može nam pokazati kako kroz nježnost i otvorenost srca dolazi i velika snaga.

žena
Anna Keibalo / Unsplash 

Ravnoteža između zaštite i prihvaćanja

Razna iskustva koja nam se događaju kroz ovaj život utječu na to da se naš srčani centar zatvori, što je sasvim razumljivo jer ako se kroz ovaj život krećemo sa sasvim otvorenim srcem, to je kao da šećemo naokolo kao meta otvorena za raznorazne povrede.
Otvoreno srce prepoznaje povrede – vlastite i tuđe – koje skrivaju našu pravu prirodu, a ne pokazuju ono što jesmo.

Otvorenost srca ne znači biti bez zaštite u svakom trenutku. Srce posjeduje unutarnju mudrost – zna kada se otvoriti, a kada sačuvati.  Nije važno stalno imati otvoreno srce, iako se na „duhovnom buđenju“ kroz razne izvore zagovara otvaranje srca, već slobodan protok energije kroz njega koji dopušta izražavanje emocija bez blokade i bez forsiranja.

Srce je to koje ima inteligenciju stvoriti ravnotežu u slobodnom protoku energija koje prolaze njime kao središtem između gornjih i donjih energetskih centara.

Baš kao što se naše energetsko polje širi i sužava ovisno o mjestu na kojem se nalazi ili situaciji i osobama kojima je okruženo, isto je tako i sa srcem. Nerazumno je očekivati da se srce otvara u svakoj situaciji, a pogotovo u onima koje ga ugrožavaju – energetsko polje srca se usklađuje bez naše intervencije.

Mudrost strpljivog vodiča

Ako dobro upoznamo energiju srca, naučit ćemo da to nije energija koja nešto gura, požuruje ili sili. Srce je ono koje prihvaća, čeka pravi trenutak i dopušta dozrijevanje.

Jedna od mudrosti srca jest spoznaja da razumijevanje sebe vodi razumijevanju drugih, uz poštovanje različitih ritmova i životnih trenutaka.

Mjesto povezivanja sa svojom duhovnom obitelji

Srčani centar mjesto je na kojem odgovore na važna pitanja možemo postaviti unutar sebe i povezati se sa svojom duhovnom obitelji i vodstvom. To je sveti prostor u kojem možemo pronaći tišinu koja govori jezikom koji nije shvatljiv umu, ali je sasvim shvatljiv srcu i našem biću.

Prakse koje nam mogu pomoći u snaženju energije srca:

Sve što radimo na energetskoj razini treba nam služiti – treba biti u skladu s našim osjećajem, našom prirodom i trenutačnim potrebama. Procjena je li neka praksa za nas uvijek mora doći iznutra, iz vlastitog iskustva i unutarnjeg osluškivanja. Dakle, nemojte se siliti raditi nešto za što vam je netko drugi rekao da je to super, ako za vas nije!

Prakse ne moraju biti složene i kompleksne, energije su nježne, suptilne i ne treba im grubo pokretanje.

  1. Kontakt sa srcem: Stavite dlan preko dlana na centar prsnog koša, sklopite oči i dišite. Jednostavno osjetite sebe u tom prostoru i dopustite da vam se kroz njega razotkrije što vam je potrebno u ovom trenutku.
  2. Spajanje neba i zemlje sa srcem: Najlakše je ovu praksu raditi uspravno, s tijelom okomitim na tlo. Prvo osvijestite, zatim se povežite s energijom neba iznad i zemlje ispod sebe. Udahnite ih prema srcu i dopustite da se kroz tijelo harmoniziraju.
  3. Disanje u srce i paljenje iskre: Obratite pažnju na centar prsnog koša i vizualizirajte kako se unutar njega pali mala iskra vaše svjesnosti. Dopustite da dah hrani iskru u srcu dok ne postane snažna svjetlosna kugla u središtu prsnog koša.
  4. Ruža: Vizualizirajte srčani centar kao pupoljak ruže. S dahom mu udahnite život i dopustite da se latice nježno otvaraju – u ritmu vaše spremnosti da otpustite ono što zadržava srce zatvorenim.

Srce kao središte životne energije i mudrosti

Iskustvo ljudskog srca nadilazi logiku. Ono nije samo centar osjećaja, već vrata k dubljem razumijevanju nas samih, drugih i cijelog postojanja. Kada naučimo osluškivati srce – ne samo kroz emotivne impulse, već kroz tihu mudrost koju nosi – počinjemo iscjeljivati svoju prošlost, otvarati se za sadašnjost i stvarati budućnost utemeljenu na autentičnoj povezanosti.

Srce nas ne tjera, ono nas čeka. Na nama je da se okrenemo prema njemu i dopustimo mu da nas vodi.

žena
Anna Keibalo / Unsplash 

*Ako želite saznati više o Tatjaninom radu, posjetite njezin Facebook ili Instagram profil.