Razlika između indigo i kristalne djece
Među nama su još još od 1995. godine tzv. kristalna djeca, a u većem broju se rađaju nakon 2000. godine, uglavnom u obiteljima koje će ih znati voljeti i poštovati, a često kao svoje roditelje „biraju“ - indigo roditelje. Prema pojedinim autorima (Doreen Virtue, Indigo, Crystal and Rainbow Children) razlika između indigo i kristalne djece je, prije svega, u temperamentu.
Naime, smatra se da je osnovni zadatak indigo djece rušenje zastarjelih i preraslih sustava vrijednosti zbog čega imaju ratnički duh, snažan temperament i veliku odlučnost. Nasuprot njima, kristalna djeca su blaga i smirena, a njihovi povremeni ispadi ljutnje kratkog su daha jer brzo i lako praštaju.
Ona nastavljaju posao indigo djece i predstavljaju nosioce tzv. kristalnog vala, odnosno poziva na duhovno buđenje. Njihov zadatak i jest poticanje duhovnog razvoja odraslih osoba iz svog okruženja, čime zapravo pomažu buđenje i osvješćivanje cjelokupnog ljudskog roda.
Zaista, uz prisutnost kristalnog djeteta, mnogi odrasli postaju kristalni odrasli. Starosno ograničenje ne postoji jer bez obzira na to koliko godina imate, možete sudjelovati u kristalnom valu i dalje napredovati u osobnom razvoju. Ipak, dopustiti djetetu da u pojedinim područjima ono bude naš vodič, dopustiti da odgoj bude obostran, a odrastanje zajedničko - nije lako. Nažalost, ako to ne naučimo, kristalni val budućnosti otići će bez nas, a naša djeca potražit će druge sugovornike i suputnike.
Karakteristike kristalne djece
Njihova aura je kristalne ili zlatne boje s mnogobrojnim pastelnim nijansama. Zahvaljujući Kirlianovoj fotografiji kojom je moguće fotografirati auru, zna se da je u stalnom porastu broj djece s kristalno čistom aurom sa zlatnim odsjajem, kao i onih s indigo plavom bojom aure. Kristalna djeca su jako komunikativna, blaga prema okolini, otvorena u pokazivanju svojih emocija.
Staložena su, osjetljiva na mirise, boje i okuse (zbog čega su i sklonija alergijama). Vole prirodu, kristale, vodu, životinje... Veoma su kreativna, zainteresirana za bavljenje umjetnošću, primjerice glazbom ili slikarstvom. Imaju unutarnji osjećaj potpune sigurnosti u svom okruženju, pa zato i nemaju uobičajeno shvaćanje emocije straha i nisu plašljiva.
Hiperaktivna, autistična ili s poremećajem pažnje
Za mnogu kristalnu djecu se govori da su hiperaktivna, autistična ili da imaju poremećaj pažnje. Pojedini autori (Wendy Chapman i Lori Johnson) smatraju da je autizam zapravo oblik nesvjesne zaštite ove djece od velikog unutarnjeg kaosa, raznovrsnih sadržaja, negativnih emocija, različitih vibracija...
Istina je da su kristalna djeca drugačija nego što su bila djeca dosadašnjih generacija, pa se razlikuju čak i od indigo djece. Komunikativnija su, brižnija i mnogo empatičnija. Ali ona ne žive u svom izoliranom, zatvorenom svijetu (što je najčešći opis autistične osobe). Ustvari, nikad u povijesti nismo imali djecu koja su toliko povezana sa svojim cjelokupnim okruženjem.
Napokon, zašto bi različitost bila poremećaj? U vremenu grubih generalizacija zaboravili smo da je svako dijete individua za sebe, a da posebnost ne mora značiti poremećaj, nego upravo suprotno tome, dar. Odgoj kristalne djece podrazumijeva udvostručenu važnost svega onoga što inače smatrate da je važno za odgoj - komunikacija, povjerenje, potpora…
1. Iskrena komunikacija
Kristalna djeca često imaju prodorne, upadljive oči i sklona su dugom promatranju svojih sugovornika. Njihova intuicija slična je radaru koji pretražuje informacije iz okoline. Promatrajući vas, oni shvaćaju tko ste, uče o vama. Ako ikako možete, uzvratite im pogled, proniknite i vi u njih, što dublje možete. Jer iako osjećaj da vas dijete „skenira“ bez riječi nije ugodan, postaje zadovoljstvo kad mu naučite odgovoriti.
2. Osnažite sebe
Pokatkad djecu s kristalnom aurom nazivaju „učiteljima osnaživanja“. Što to znači? Kao njihovi roditelji, morat ćete skupiti dodatnu snagu da radite na sebi, razriješite osobne dileme, traumatična sjećanja, ograničavajuća uvjerenja, da naučite praštati, da budete puni zahvalnosti. Neverbalna potpora djeteta i njegova prisutnost bit će vam odličan poticaj. Istovremeno, radom na sebi mu dajete dobar primjer da to smatrate važnim, čime i vi podupirete njega u njegovu razvoju.
Odstupite od uobičajenih standarda. Ne podliježite stereotipima i ne tražite od njih ono što je nekada, u vašem djetinjstvu zahtijevano od vas. Kristalna djeca nisu došla među nas da bi poštovala lažne autoritete ili stare sustave vrijednosti. Tako činjenica da vi imate ulogu njihovih roditelja ne podrazumijeva njihovo poštovanje samo po sebi. Naprotiv, da bi vas shvatila kao autoritet, morate pokazati veliku dozu tolerancije za razlike.
3. Zaboravite osobno iskustvo odrastanja
Kristalno dijete različito je od vas i od vaših roditelja. Ono neće prihvatiti stare modele odgoja jer pripada budućnosti koja je već sada među nama. Na primjer, ako od svog djeteta zahtijevate da bude odličan učenik, na vrijeme obavlja svoje školske obaveze, bude mirno i tiho na satovima, možete ga potpuno blokirati, a vaš odnos pretvoriti u dugačak niz sukoba.
Međutim, ako se informirate, naučit ćete da kristalna djeca razmišljaju u slikama, a ne u riječima, pa ćete im ponuditi takve sadržaje, i znat ćete da ona mogu biti iznimno uspješna samo kada uče u stanju mentalne opuštenosti, rasterećena od bilo kakvog pritiska (i vas kao roditelja i pritiska škole kao obrazovnog sustava, kao što je, na primjer, učenje brojnih nepovezanih i nepotrebnih podataka napamet).
4. Oslobodite se straha
Roditeljska potreba da se zaštiti dijete često se svodi na želju da se njihovo dijete ne razlikuje mnogo od vršnjaka, da bude u granicama prosjeka. Zato mnoge osobine koje se pripisuju kristalnoj ili indigo djeci kod roditelja izazivaju strah i nesigurnost. Na primjer, smatra se da kristalna djeca imaju razvijene telepatske sposobnosti, zbog čega većina progovara tek s tri ili četiri godine. Slično je i s njihovom osobinom da mogu vidjeti različite entitete na drugim frekvencijama, pa su skloni igrama i druženju sa svojim „nevidljivim prijateljima“.
Ovakvih se situacija roditelji uglavnom boje smatrajući da dijete ima neki poremećaj. Međutim, strah je odsutnost informacija. Otvaranjem prema novome i informiranjem dobivamo jedinstvenu priliku da svoje roditeljstvo pretvorimo u neponovljivu avanturu zajedničkog odrastanja. Uz kristalnu djecu i mi odrasli imamo priliku da postanemo kristalni i da zajedno zakoračimo na sljedeću stubu evolucijskog razvoja.
Zato gledajte svoje dijete, ne sputavajte ga, radujte mu se, učite od njega... Ono vam pokazuje put kojim čovječanstvo treba krenuti i otvara vam vrata budućnosti. Na vama je samo da, držeći svoje dijete za ruku, kroz ta vrata i zakoračite. To će biti istovremeno korak u budućnost i korak povratka sebi, svojoj biti i istini. Dobro došli kući.