Tvoj se alarm oglasi, probudi te iz nemirne noći pune prevrtanja po praznom krevetu. Oblačiš svoj najglomazniji džemper i vežeš kosu u rep. Prekrivaš akne i pokušavaš puderom sakriti tamne vrećice ispod očiju. Nanosiš eyeliner i malo sjajila na usne, u nadi da ćeš prikriti iscrpljenost. Pogledaš se u ogledalo i osjećaš se tako nezadovoljno. Želiš plakati, ali znaš da nemaš vremena.
Voziš se na posao u polusnu i kažeš dobro jutro kolegama sa šarmantnim osmijehom kako bi oni mislili da si dobro. Čak te iznenadi koliko dobro prikrivaš bol osmijesima i prijateljskim pozdravima.
Dok radiš, um luta negdje drugdje. Misli su posvuda. Želiš se vratiti u krevet, sklupčati i sakriti od svijeta. Želiš spavati zimski san uz reprize 'Prijatelja' i puno čokolade. Želiš biti sama, u svom svijetu, ali zapravo ne želiš biti sama...ne baš. Želiš da ti netko kaže da ćeš biti dobro, ali nitko ne zna koliko ti je teško. Nitko ne zna da patiš.
Želiš ići na happy hour nakon posla, ali previše si iscrpljena od glumljenja osmijeha i pretvaranja da si dobro cijeli dan. Ne možeš bezbrižno čavrljati dok ti se čini da se tvoj cijeli svijet ruši. Ionako ne znaš o čemu biste razgovarali, a stres od shvaćanja toga uvjerava te da ideš ravno kući.
Kad dođeš kući nakon posla, ne znaš što ćeš sa sobom. Osjećaš da bi trebala učiniti nešto značajno ili produktivno, ali si tjeskobna i umorna. Osjećaš se tužno jer si tužna i osjećaš tjeskobu jer si tjeskobna. Pa se izgubiš u svojim mislima. Pitaš se što nije u redu. Imaš dobar život, zar ne? Imaš prijatelje. Imaš dobar posao. Imaš mjesto koje zoveš domom. Imaš ljude koji te vole i ljude koje ti voliš. Na papiru bi trebao biti dobro. Pa se pitaš što nije u redu. Pitaš se zašto to nije dovoljno.
Kada konačno dođe vrijeme da se spremiš za spavanje, skidaš odjeću i ugledaš se u ogledalu. Jedva prepoznaješ ženu koja zuri u tebe. Jedva da je više poznaješ. Tužna si, a ne znaš zašto.
Znam da želiš ući u krevet, iako znaš da nećeš zaspati satima. Ali umjesto da se brzo tuširaš samo da bi završila s tim, dugo se tuširaj toplom vodom. Neka voda ispere dnevni stres s tvojih leđa. Neka ti para opusti napeta ramena, a toplina smiri nervozne živce. Ostani u vrućoj vodi koliko god ti je potrebno. Sada obuci svoju najudobniju pidžamu. Navuci debele, tople čarape.
I prije nego što legneš u krevet, ugasi svjetla tako da soba bude potpuno mračna. Pogledaj kroz prozor zvijezde koje nježno svjetlucaju prema tebi. Pogledaj kako su male te zvijezde i kako sve jarko sjaje na tamnom nebu. Neka te uvjere da si dobro. Neka te njihova prisutnost utješi i neka ti pokažu da je nešto veće od tebe i da te štiti. Dopusti im da te podsjete da život neće zauvijek izgledati ovako. Neka ti veliko otvoreno nebo obeća da će se stvari poboljšati i da ćeš ponovno pronaći smisao u svojim danima.
Zapamti da je danas bio samo jedan dan. A jedan loš dan ne znači i loš život. Loš mjesec ne znači i loš život. Zato koračaj dan po dan, čak sat po sat i budi nježna prema sebi. Znaj da radiš najbolje što možeš i da je to trenutno dovoljno. Izdržala si dan.
Sutra je novi, stoga odmah zatvori oči i dopusti si biti tužna. Ako ti suze teku iz oka, pusti nek teku... U redu je biti tužan. Uskoro će stvari biti bolje. U međuvremenu budi ponosna na sebe.
Izvor: Colleen George, thoughtcatalog.com
.png)
.png)
