DUBRAVKIN MINDFUL DNEVNIK - MIJENJANJE UVJERENJA: Do promjene dolazi kad je nagrada vrlo atraktivna ili je bol prevelika

"Uvijek djecu pohvali za ono dobro što su učinili i nauči ih da nikada ne čine drugima ono što ne bi voljeli da se čini njima". Savjeti su to jednog lika u filmu koji sam davno gledala. Ostali su mi u pamćenju, možda zato što sam oba na neki način osjetila i na svojoj koži. Čula sam ih i mnogo puta kada sam odrastala, ali tada se nisam mogla voditi njima - borila sam se sam sa sobom, borila sam se i sa svijetom koji sam upoznavala... Nisam se još mogla voditi i s ovom rečenicom. Ona je bila negdje tu u mislima, poput pjesmica koje sam učila napamet. Ne i u djelima. 

Kada smo mali nismo svjesni na koji način to utječe na nas. Kada odrastemo posljedice nosimo u obliku svojih uvjerenja. Načina na koji doživljavamo sebe i kako se odnosimo prema sebi. Nisam baš bila najbolja prema sebi. I nisam toga bila svjesna. To je utjecalo na moju osobnost, moj karakter i na moje ponašanje. S nedostatkom samopouzdanja i nesvjesna vlastite vrijednosti borila sam se s agresijom i ljutnjom. Bila sam ljuta na cijeli svijet, a agresiju sam potiskivala i ona je samo bujala u meni. I danas kao odrasla čujem: Kako si se to obukla? Koliko dugo si "talabeskala" (pričala)? 

Kako se izboriti za sebe? Za mene je to bilo jedno dugo putovanje koje je rezultiralo bujicom suza, depresijom, bacanjem tanjura, skrivanjem od svijeta, negiranjem. Kako se nakon svake oluje pojavi sunce i zrak je potom beskrajno lak i čist, tako sam i ja izašla iz tog putovanja napokon svoja. Kaže se - svako zlo za neko dobro. Danas apsolutno u svakoj stanici svoga bića osjećam istinitost te rečenice. Ne samo o temi o kojoj vam danas pišem, već u mnogim kolumnama koje ste do sada mogli pročitati. Svakoj osobi koja je imala utjecaj na mene mogu danas reći samo hvala jer zbog njih sam danas osoba kakva jesam, a sva iskustva koja sam prošla su me ojačala. 

Nitko drugi ne može započeti promjenu umjesto nas, niti mi promjenu možemo napraviti za nekog drugog. Ma koliko to željeli. Moja mentorica, dok sam pohađala NLP edukacije, govorila je: Do promjene dolazi kada je nagrada izuzetno atraktivna ili je bol prevelika. Za mene je nagrada bila jako atraktivna, a to je da ja budem ono što jesam, ne ono što sam stvorila kao svoje uvjerenje slušajući svoju okolinu. I bol je bila prisutna, nisam željela, niti sam mogla u sebi više njegovati uvjerenja koja nisu moja.

Danas promatram osobe uz koje sam odrasla i koji su imali velik utjecaj na razvoj mene kao osobe. Neka njihova ponašanja ostala su u potpunosti ista. Moram reći da i danas njihovo ponašanje zna zaboljeti. Ti korijeni tako su duboki. Taj osjećaj nedostatnosti. Kada osjetim to, dozvolim mu da bude. Promatram ga i osjetim osjećaj vlastite vrijednosti.

Danas sam svjesna svoje vrijednosti, da nisam, ne bih ovu temu, kao ni niz drugih, mogla dijeliti s vama. Naši roditelji te naši djedovi i bake naši su najveći učitelji. Uzmite od njih što je vaše. Što osjećate kao svoju istinu koja vas snaži i koja vam je resurs. Sve ono što ne djeluje tako na vas, ostavite njima. Pružite sebi podršku i suosjećanje.

Vježbajte ovu vježbu, zove se suosjećanje prema sebi: Sjednete ili stanite mirno. Nježno položite ruku na srce (ako vam to odgovara). Duboko udahnite i izdahnite. Izgovorite nježno u sebi ili na glas: Upravo sada mi je teško. Osjećam se tužno, ljuto, bijesno... Svi se ponekad ovako osjećaju. Sve će biti u redu. 

Izjave možete prilagoditi sebi, onako kako vama odgovara. Izgovarajte ih nježno i s razumijevanjem. I osjetite kako vam se tijelo i misli umiruju. Uvijek možete sebi iznova pružiti priliku, naučiti biti nježni i iskreni prema sebi. Jednu sebe u životu imate, a ona može imati različite izražaje. To je jedna od ljepota života. Promjena.