POZITVNA PSIHOLOGIJA: Oslobodite se strahova od podbacivanja i naučite se njegovati samouvažavanje

Samosuosjećanje i samouvažavanje dva su vezana tipa njegovanja vlastitog ja, ali ponekad se poništavaju i sukobljavaju. Taj sukob proizlazi iz nas samih i strahova koje nismo ili ne možemo prevladati.

Možda smo naučili voljeti sebe, ponašati se prema sebi kao prema voljenom prijatelju ili članu obitelji, ali često si ne dozvoljavamo prihvatiti hvalu i komplimente koje zaslužujemo. Pozitivne aspekte vežemo uz sebičnost ili umišljenost. Pohvala je bolja od kritike naravno, samo dopuštamo li si uvažiti ju? Ne znate li primiti pozitivne komentare o sebi, vjerojatno još niste dovoljno razvili sposobnost samosuosjećanja i njegujete strah.

Prvenstveno je riječ o strahu od podbacivanja, razočaranja drugih, više nego sebe. Osobe koje su navikle podcjenjivati svoje sposobnosti i karakter, lakše će prihvatiti kritiku nego uvažavanje. A velika većina prihvaćanje zasluga ili pozitivnih komentara smatra taštinom pa ih stoga izbjegava. Uostalom, nitko ne voli narcise, osim narcisa samih. Treba ipak priznati, kako svatko od nas treba njegovati ljubav prema sebi i svojim talentima te to nikako ne smatrati narcizmom.

Kako prihvatiti pozitivne perspektive i dopustiti si samouvažavanje? Uz pomoć upravo samosuosjećanja, a čiji je razvoj objasnila doktorica pozitivne psihologije Kristin Neff. Sada naglašava kako je prvi korak proces tretiranja sebe na ljubazan, ljudski topao način i prisutnošću unutar vlastitog bitka. Tek nakon što prihvatimo svoje vrline i potaknemo njihov rast možemo ih uvažiti. Potrebno je shvatiti kako su naše snage, baš kao i snage drugih, često izvor slabosti. Tada možemo prihvatiti svoje osobnosti, uvažiti ih bez krivnje i osjećaja pretjeranog samopouzdanja ili arogancije.

Upitajte se biste li ikada odustali od davanja komplimenta prijateljima kada oni to zaista zaslužuju? Biste li njihove pozitivne kvalitete ignorirali i uzimali ih za gotovo. Vjerojatno ne. Zato i sebe treba tretirati na isti način. Umjereno, naravno. Bitno je samo sebe uvažiti prema zaslugama. Jer, ne samouvažavamo se zato jer mislimo kako smo bolji od drugih, već zato što znamo kako svi imaju individualne kvalitete koje treba podržati i hraniti.

Prema riječima zen majstora Thich Nhat Hanha: „vi ste predivna manifestacija. Čitav svijet se spaja kako bi omogućio vaše postojanje.“ Naši darovi, talenti nisu ono što sami stvaramo. Oni proizlaze iz učenja naših predaka, ljubavi koju smo primili od roditelja, vodstvu i inspiraciji mentora te mudrosti i kulture kolektiva. Samouvažavanje je tako i odavanje počasti i zahvalnosti onima od kojih smo iznikli. Onima koji su nam pomogli biti osoba koja smo danas.

Dok prihvaćate i njegujete samouvažavanje ne zaboravite kako se ne treba samo fokusirati na ono u čemu ste dobri, a ignorirati mane. Nitko nije savršen, a činjenica je kako svi imamo i pozitivne i negativne aspekte osobnosti. Umjesto pretjerivanja pri njihovom sagledavanju i odlaska u krajnost treba znati prihvatiti svoju autentičnost. Koja sadrži obje strane.