Svaki je odnos individualan. Pod utjecajem povjerenja, ali i društvenih, kulturalnih formi. Platonski uključuje visoku razinu emocionalne bliskosti i povjerenja između dvije osobe koje si pružaju međusobnu podršku, dijele osjećaje i misli te se oslanjaju jedna na drugu u teškim vremenima, a bez romantičnih ili seksualnih ambicija.
Granice su jasno definirane te se međusobno, kao i privatnost, poštuju, a odnos se temelji na povjerenju i jednakosti, bez obzira na spol, starost ili društveni status. Najpoznatiji tipovi platonskih odnosa su nakon obiteljskih, prijateljstva.
Studije sugeriraju da muškarci i žene često imaju različite percepcije i očekivanja u vezi s prijateljstvima između spolova u heteroseksualnim vezama. Muškarci su skloniji misliti kako postoji potencijal za romantičnu vezu, dok žene često vide takva prijateljstva kao strogo platonska.
Istraživanje iz 2012. godine objavljeno u časopisu Journal of Social and Personal Relationships pokazalo je da muškarci češće od žena doživljavaju privlačnost prema svojim prijateljicama suprotnog spola i smatraju da bi prijateljstvo moglo prerasti u nešto više.
Jedan od glavnih izazova u muško-ženskim prijateljstvima je balansiranje platonske prirode odnosa uz moguće romantične ili seksualne napetosti. To može dovesti do komplikacija, posebice ako jedna strana razvije osjećaje koje druga strana ne uzvraća. Opet, prijateljstva između muškaraca i žena mogu pružiti vrijedne uvide i podršku, a istraživanja potvrđuju kako takva prijateljstva mogu doprinijeti emocionalnom razvoju, proširenju perspektive i pružanju socijalne podrške nudeći priznanje koje je svakom pojedincu potrebno.
Negativni aspekt ovog tipa prijateljstva najčešće je mogućnost buđenja ljubomore ili nesigurnosti kod romantičnih partnera pa je odnos potrebno rano i jasno prikazati. Tada se nudi prilika za razvoj, a osigurava se opstanak dosadašnje emocionalne podrške i razumijevanja koje nudi platonski prijatelj.
Istovremeno, utjecaji malih ekrana sve češće sugeriraju kako platonska prijateljstva gotovo uvijek završavaju romantičnim razrješenjem upravo zbog toliko ranjivog, dubokog spoja koji platonski odnos može ponuditi. Jer, unutar njega nema pretvaranja i pokušaja bivanja drugačijim ili kako druga osoba želi pa je za pretpostaviti kako je logično završiti u partnerskom odnosu. No, što se platonski odnos više razvija njegova je uloga suprotnija.
Zapravo, romantični se odnosi ostvaraju jednostavnije od onih prijateljskih koji zahtijevaju sasvim drugačiji ritam i pristup. Vjeruje se kako oni formirani u djetinjstvu imaju mnogo veće šanse za trajnost jer se već u tinejdžerskoj dobi uklonila seksualna privlačnost i odnos nije kompliciran. Dapače, iskren je i omogućava kvalitetno prepoznavanje karakteristika između dvoje pojedinaca koji se izvrsno razumiju i nadopunjuju.
Gledajući na studije francuskog psihoanalitičara Jacquesa Lacana identiteti muškaraca i žena u velikoj mjeri oblikovani su simboličkim poretkom i nesvjesnim strukturama pa im platonski odnos može poslužiti kao forma kroz koju se osobe istražuju i potvrđuju svoju različitost, potvrđujući zapravo kroz ogledanje vlastite identitete. Prema njemu, mogao bi se vezati uz agapu – pojam koji se koristi u kontekstu filozofije, a predstavlja nesebičnost i duhovnu povezanost.
Koliko god kompleksno ovo pitanje bilo, ono je uistinu vrlo intimno i nemoguće je razviti sveobuhvatan zaključak. Činjenica je kako baš kao i partnerske spone, one prijateljske traže pažnju, a nude mogućnost sagledavanja situacija iz drugih pozicija. Sasvim je moguće ostvariti platonski odnos, a može li se on održati ovisi isključivo o osobama koje mu pripadaju.
· Reagiraj
.png)
.png)
