PITANJE: Imam 34 godine, dobar posao i lijep dom. Udana sam za divnog čovjeka. Imam tjeskobu, anksioznost i nemam pojma što želim od svog života. Imam nisko samopoštovanje. Rijetko sam zadovoljna ili zahvalna. Moje razmišljanje je tako negativno. Trebam odobrenje drugih.

ECKHART: Čini se na prvi pogled da ovo nije pitanje, ali se u vašim riječima krije pitanje. Prvo bih vam čestitao na samospoznaji jer ste svjesni vlastite tjeskobe. Ne znaju svi koji su tjeskobni da su tjeskobni. Njih obuzima tjeskoba i to je praktički njihovo normalno stanje. Ako ih pitate: "Jeste li zabrinuti, tjeskobni?" oni odgovaraju: "Ne, nisam." 

Vaša rečenica: “Nemam pojma što želim od svog života” izgleda kao početak mjesta nepoznavanja, što je dobro. “Imam nisko samopoštovanje” označava da ste svjesni da imate nisko samopoštovanje. "Rijetko sam zadovoljna ili zahvalna", također je dobro samopromatranje. “Moje razmišljanje je tako negativno”, još je jedan dobar dio samospoznaje. Možete se pitati: U ovom trenutku, koje mi još misli prolaze kroz glavu?

Ako ovu svjesnost primijenite na sadašnji trenutak kada se te stvari javljaju – obrambenost, nisko samopoštovanje i anksioznost – primijetit ćete određene ponavljajuće misli u umu, glas u glavi koji vam govori – ovo je nisko samopoštovanje. Možda postoje određene emocije koje idu uz misli, ali osnova za nisko samopoštovanje su misli koje sami sebi govorite o svojoj niskoj samovrijednosti.

Ako možete prepoznati misli u trenutku kada se nisko samopoštovanje javlja, može shvatiti da ponavljajuće, uvjetovane misli nisu nužno istinite. Možda je nisko samopoštovanje počelo u djetinjstvu – često se događa ljudima čiji su roditelji vrlo kritični ili su im govorili da nisu dovoljno dobri. Tamo je možda počelo i kreiralo u vama to uvjerenje.

Svijest koja je već prisutna dakle mora biti prisutna u trenutku kada se te misli pojave - da ih prepoznate kao misli - i tada više niste potpuno zarobljeni u onome što te misli govore. Drugim riječima, vaš osjećaj postojanja više nije u mislima; to je u svjesnosti misli. Da se poslužimo analogijom, prostranstvo neba je vaša svijest, a oblaci su vaše misli.

Ostanite nebo (svjesnost) i dopustite oblacima (misli) da dolaze i odlaze. Vi ste svjesnost iza misli. Ovo se odnosi na bilo koju vrstu negativnog razmišljanja – ono se javlja, prepoznajete ga kao automatsko – to je misao. Vi ste svjesnost koja zna da je ovo (nisko samopoštovanje) negativan misaoni obrazac. Na taj način više ne hranite uvjetovano razmišljanje, pa iz razmišljanja izvlačite svoj identitet i više ne obnavljate stare obrasce. 

Ako vaša svjesnost može rasti, odnosno produbiti se, jer je u određenoj mjeri već tu - tada će se ti uvjetovani obrasci smanjiti i transformirati.