Nasuprot ispunjenim očekivanjima stoje aspekti života koji se nisu poklopili s onim što smo zamislili ili očekivali. Zanimljivo je da, neovisno o tome jesu li okolnosti objektivno dobre, mi nećemo biti zadovoljni dokle god one ne budu odgovarale našim očekivanjima. U očekivanjima se krije nevjerojatna moć koje najčešće nismo svjesni. Kada žene dođu na coaching i kažu: „Ne znam u čemu je moj problem, ali meni stalno nešto fali za sreću“, najčešće tijekom rada otkrijemo da postoji jaz između njihovog trenutačnog života i očekivanja koja su imale od sebe i od života u određenim godinama.

Osvješćivanje ovog procesa je teško zato što se očekivanja, kao i uvjerenja, podsvjesno formiraju godinama, pa kada ih pokušavamo otkriti isključivo prateći logiku, ne dobivamo željene rezultate. Tada radimo dublje tehnike koje potiču analizu na podsvjesnom nivou kroz transformacijske metafore.

Kako to izgleda u praksi?
Ako imate baku ili majku koja je imala ulogu „žrtve obitelji“, koja je cijelu sebe dala onima koje voli i koja zauzvrat dobiva veliku ljubav, za vas je ljubav – samožrtvovanje. Nesvjesno ćete pokušavati zaslužiti ljubav ili je zadržati žrtvujući sebe, svoje interese i vrijeme radi onih do kojih vam je stalo i očekivat ćete povratnu reakciju. Tu dolazite u opasnost ovisnosti, gdje vaš život gubi smisao ako nema osobe za koju se treba žrtvovati. U ljubavi je odricanje nužno, ali žrtvovanje je nepotrebno. Ako ste imali sretno djetinjstvo u kući s velikom obitelji, za vas je definicija sreće – velika obitelj i djeca koja trče u dvorištu. Vi u glavi imate sliku „svoje sreće“ i dokle god je vi ne budete sproveli u realnost, nešto će vam bitno nedostajati. Neovisno o tome što možda imate super posao, divnog partnera i što živite u najboljem dijelu grada, vaša očekivanja nisu ispunjena.

Neovisno o tome jesmo li toga svjesni ili ne, očekivanja upravljaju našim životom u svim njegovim aspektima. Imamo očekivanja od partnera, od posla, od toga kako treba izgledati naša obitelj, gdje bismo trebali živjeti i što bismo trebali raditi. Dokle god se naša očekivanja podudaraju s realnim životom, mi smo zadovoljni. Ali što činiti kada to nije moguće?

Postoje tri strategije ponašanja.
Prva i, nažalost, najčešća strategija je pronalaženje krivca. Okrivljujemo obitelj, okruženje, partnere... Jedini problem je u tome što nas ta strategija ničemu ne vodi. Ostajemo u začaranom krugu razočaranja, bez daljnjih promjena. Druga strategija nalaže da osvijestimo svoja očekivanja i počnemo ih korigirati ako vidimo kako nas koče. Važno je znati što očekujemo i zašto. Neka očekivanja nisu realna, neka nisu trenutačno moguća, a neka su naši stupovi i njih se treba pridržavati. Treća strategija je otkrivanje čime konkretno nismo zadovoljni, osvješćivanje jaza između očekivanja i realnosti te postupno mijenjanje nekih stvari u svom životu. Drugom i trećom strategijom bavimo se na satovima coachinga.

Kreirajte svoje standarde
Ja sam za to da ne živimo prema tuđim očekivanjima, nego da kreiramo svoje standarde. Na predavanju Tonyja Robbinsa čula sam odličan izraz – blueprints (nacrti), za koje Robins kaže da upravljaju našim očekivanjima i definiraju što je za nas normalno. Kada sam malo dublje proučila što se iza toga krije, shvatila sam da postoji mala, ali jako bitna razlika između očekivanja i standarda. Vaši standardi pokazuju kako se odnosite prema sebi, a očekivanja su odraz odnosa prema drugoj osobi. Očekivanja se formiraju u odnosu na nekoga – što se očekuje od nas ili što mi očekujemo od drugih. Najčešće se tu krije uzrok razočaranja, nesporazuma i neizrečenih riječi jer smo očekivali da nas drugi razumiju.

Elena Srzentić Frleta
Privatni album Elena Srzentić Frleta, magistrica društvenih znanosti, transformacijski coach i autorica coaching programa za žene 'LadyLifeCoach'

Standarde kreiramo sami u odnosu na sebe – na to kako dopuštamo da se s nama razgovara, prema nama ponaša, što toleriramo, a na što ne pristajemo. Drugim riječima, očekivanja su povezana s našom nadom o tome kako će naš partner odgovoriti na naše potrebe, a standardi pokazuju koliko se brinemo o sebi i svom životu. Veoma je važno imati izgrađene standarde prema svemu što je za nas bitno. To govori o razini svijesti i osobnoj odgovornosti svakoga od nas. To znači da u svoj život ne prenosimo i ne gradimo svoju sreću na očekivanjima drugih. Ne baziramo se na „trebalo bi“ i „bilo bi dobro da“. Kada imate standarde, to ne znači kako ste razmaženi, nego samo da znate što želite, kao i što očekujete od sebe i drugih u vašoj okolini. Imati standarde znači dovoljno poznavati sebe, svoje želje i svoje mogućnosti. Znati svoje sposobnosti i postavljati sebi jasne ciljeve.

Nemojte spuštati svoje standarde da biste zadovoljili one koji ne žele podići svoje. Kritike obično dolaze od onih koji imaju vrlo niske standarde ili ih uopće nemaju. Postoje situacije u kojima visoki standardi koje ste postavili nisu predmet pregovora – prilikom izbora karijere, kada birate partnera ili prijatelja, kada imate snove, kada donosite odluke. Standarde ne treba miješati s očekivanjima. Dok očekivanja koja imamo mogu biti nametnuta i naučena, standardi nam daju moć da u potpunosti upravljamo svojim životom bez grižnje savjesti. Izdvojite vrijeme da postavite sebi standarde u svemu do čega vam je stalo i pridržavajte ih se jer u životu ne dobivamo ono što želimo, nego ono što toleriramo.

Vježba: Krug života i ravnoteže

Analizirajte područja u kojima vama upravljaju tuđa očekivanja i razmislite o tome kako biste mogli izgraditi svoje kriterije sreće. Predlažem vam jednu vježbu: napravite svoj krug ravnoteže. Iscrtajte krug koji ćete segmentirati na šest vama važnih aspekata života – zdravlje, djeca, partnerski odnosi, posao, prijatelji, hobi/sport.

Koja očekivanja upravljaju vašim životom u svakom od tih aspekata?
Što vi očekujete od svog tijela, kako se osjećate?
Nedostaje li vam vrijeme za sebe?
Vjerujete li zaista da ga ne trebate jer niste više sami i to je skroz u redu?
Hoćete li, promatrajući živote baka iz svog okruženja, ipak postaviti svoje fizičko i mentalno zdravlje kao prioritet?
Je li za vas normalno biti „žrtva svoje djece i obitelji“?
Postoji li ipak način da budete tu za njih, ali da ne izgubite sebe?
Kopirate li samo odnose na koje ste naviknuli ili kreirate novu razinu odnosa s voljenima, gdje su jasno postavljene osobne granice svakoga, ali gdje se jednako tako poštuje tuđe mišljenje?

Standardi su zdravi i kada svjesno birate partnere koji već odražavaju vaše vrijednosti jer postoji manja vjerojatnost da će vas s vremenom udaljiti vaša očekivanja. Zaboravite na očekivanja – ona ne dopuštaju promjene u životu. Očekivanja su plodno tlo za osjećaje razočaranja i ogorčenosti, koja mogu biti jedna od najrazornijih stvari u svakom odnosu.