„‘Sve je rješivo’ spoj je snage, humora, pragmatizma i gracioznosti. Marie Forleo piše točno onako kako živi – s puno entuzijazma, izravno bez sranja i sa žestokom predanošću samoodgovornosti. Ova žena prava je stvar, ljudi. Ova će knjiga promijeniti živote”, napisala je Elizabeth Gilbert, autorica naslova „Jedi, moli, voli” i „Velika magija” o knjizi američke poduzetnice i autorice Marie Forleo koju je New York Times proglasio bestselerom, a Oprah je naziva lidericom sljedeće generacije.
Zašto? Zato što je postigla ono o čemu brojni samo sanjaju. Rođena i odrasla u New Jerseyu, Marie Forleo uspjela je isključivo zahvaljujući svojoj strasti, prijenosnom računalu i snu stvoriti društveno savjesno digitalno carstvo. Zvijezda je nagrađivane inspirativne emisije „MarieTV” u kojoj ugošćuje stručnjake i brojne poznate osobe poput Elizabeth Gilbert, Mel Robbins i Brené Brown čije priče nadahnjuju i ohrabruju gledatelje diljem svijeta da pokrenu vlastiti posao, oslobode kreativne potencijale i ostvare vizije. Autorica je i voditeljica bloga i podcasta Marie Forleo s četrnaest milijuna downloada.
U svojoj nas drugoj knjizi, „Sve je rješivo” (VBZ), nedavno prevedenoj na hrvatski jezik, poučava kako su „najsnažnije riječi u univerzumu one koje govorimo sami sebi” te da je moć promjene u našim rukama. Autorica nam je ispričala tko ju je naučio pozitivnom razmišljanju i samoinicijativnosti te kako se i sami možemo poslužiti njezinom životnom filozofijom da bismo ostvarili velike snove.
Iza naslova vašeg bestselera „Sve je rješivo” krije se zanimljiva priča koja otkriva da je vaša majka na neki način bila inspiracija za pisanje knjige. Možete li nam je otkriti?
Moja majka uporna je poput buldoga. Bila je primorana naučiti kako razvući jedan dolar na nekoliko dana i jedna je od najsnalažljivijih i najradišnijih ljudi koje možete upoznati. Naučila me različite načine uštede novca. Također me naučila da obratim pozornost na darove koje „šalju” neki proizvođači ako ste priložili „dokaz o kupnji”. Jedna od omiljenih stvari koju je dobila bio je mali radio proizvođača oranžade Tropicana. Bio je veličine, boje i oblika naranče, a sa strane je kao antena stršala prugasta crveno-bijela slamka. Voljela je taj mali radio. Kao djevojčica znala sam da je mogu pronaći u kući ili dvorištu slušajući odakle dolazi zvuk iz te Tropicana „naranče”. Jednog sam dana hodajući kući iz škole iz daljine čula radio. Kada sam se približila, shvatila sam da glazba dolazi odozgo. Podigla sam pogled i vidjela svoju mamu na krovu naše dvokatnice. „Mama, je li sve u redu? Što radiš gore?!” Povikala je: „Dobro sam, Ree. Krov prokišnjava. Kad sam nazvala krovopokrivača, rekao je da će to stajati najmanje 500 dolara. To je suludo! Sjetila sam se da imamo višak asfaltne šindre u garaži i zaključila sam da će mi trebati samo nekoliko minuta da to popravim.” To su bile osamdesete, bio je to svijet prije interneta, prije YouTubea, prije Googlea. Nikad nisam znala gdje ću je naći ili što će raditi, ali sve što sam trebala bilo je pratiti zvuk radija.
Jednog jesenskog dana iz škole sam se vratila kasno i nešto je bilo drukčije. Kuća je bila u mraku i tišini. Na prstima sam obilazila kuću u strahu od onoga što bih mogla zateći. Zašto se ne čuje „naranča” Tropicana? Zatim sam čula škljocaje i kuckanje. Pratila sam taj zvuk i vidjela mamu nagnutu nad kuhinjskim stolom. Izgledalo je kao u operacijskoj sali. Ispred nje su se raširili bezbrojni sićušni komadi rastavljenog radija. „Mama, jesi li dobro? Što se dogodilo s tvojim radijem?” „U redu je, Ree, sitnica. Antena je pukla, a ne radi ni pretraživač stanica pa to popravljam.” Stajala sam na trenutak gledajući je kako „mađija”. Naposljetku sam upitala: „Hej, mama, odakle znaš raditi toliko različitih stvari koje prije nisi radila a da ti nitko drugi nije pokazao kako se to radi?” Odložila je odvijač, okrenula se prema meni i rekla: „Ne budi smiješna, Ree. Ništa u životu nije komplicirano. Možeš učiniti sve što naumiš, samo moraš zasukati rukave, baciti se na posao i obaviti to. Sve je rješivo.” Kao opčinjena ushićeno sam ponavljala te riječi u sebi: „Sve je rješivo. Sve je rješivo...” Ta fraza i filozofija duboko su mi se usjekle u dušu. Od tog trenutka postala je najmoćnijom pokretačkom silom u mojem životu. Iskreno, ako me sutra udari autobus, to je jedina ideja koju bih željela ostaviti iza sebe. To je jedina stvar koju znam, u svojem srcu, da može u životu napraviti razliku – više od ičega.
Možete li nam dati nekoliko primjera kako vam je taj naoko jednostavan moto od tri riječi pomogao u životu, bilo privatno ili poslovno?
Pomogao mi je da u srednjoj školi okončam toksičnu vezu u kojoj sam bila fizički zlostavljana, na koledžu mi je pomogao pri nalaženju vrlo konkurentnih radnih mjesta kako bih mogla studirati i plaćati smještaj te upisati predmete koje sam željela unatoč zahtjevnim preduvjetima i listama čekanja. Čak i kao dijete to je bio razlog što nisam odustajala od nekih sportova i od toga da postanem navijačica. Nastavila sam se truditi upasti u sportski i navijački tim iako su me iz godine u godinu odbijali. Taj moto pomogao mi je da dobijem svaki posao koji sam dosad imala, od šankerice u najboljim restoranima na Manhattanu do trgovanja na njujorškoj burzi, rada u izdavačkoj kući Condé Nast, poučavanja hip-hopa, gostovanja u videima za vježbanje, produkcije i koreografije za MTV te toga da postanem jedna od prvih Nike Elite Dance plesačica na svijetu iako nisam imala formalno plesno obrazovanje. Pomogao mi je i da se izvučem iz iscrpljujućih dugova, bezizlaznih veza i spasim svoje najdragocjenije, često u rekordnom roku.
To je ono što mi je dalo smjelosti da u 23. godini iz temelja pokrenem posao i stvorim nekoliko milijuna vrijednu i društveno osviještenu obrazovnu medijsku tvrtku – bez ikakvih poticaja, iskustva, investitora, diplome i veza. To je i ono što me potaknulo da počnem snimati videozapise koji su prerasli u nagrađivanu online emisiju koju su pratili deseci milijuna obožavatelja. Ne govorim to da bih se hvalila, nego zato što duboko vjerujem da je sve doista rješivo.
Zašto smatrate da ta vaša krilatica nije još jedna u nizu motivacijskih fraza i afirmacija, nego da je, kako kažete, praktična disciplina za postizanje ciljeva?
Samim izgovaranjem te fraze naglas vaš se mozak prebacuje u mod rješavanja problema umjesto da razmišlja o problemu. Što više ponavljate frazu, brže ćete utrenirati svoj mozak da razmišlja inovativnije i kreativnije. Ponavljanje je ključno načelo neuroplastičnosti. Filozofija „sve je rješivo” pomogla mi je da uvijek razmišljam o napretku. U takvom mindsetu vjerujete da se vaše osnovne sposobnosti – poput talenta i inteligencije – mogu poboljšati trudom, ustrajnošću i iskustvom. S kojom ste god inteligencijom i sposobnostima rođeni, to je samo početak.
Tom frazom svatko može promijeniti svoj život jer je univerzalna i neograničena u primjeni. Na primjer možete je koristiti za rješavanje svakodnevnih problema kao što je pokvarena perilica rublja ili probušena guma. Možete je koristiti za izgradnju tvrtke, poboljšanje zdravlja ili ostvarenja financijske slobode. Možete je koristiti da spasite (ili prekinete) vezu ili pronađete izlaz iz kroničnog stresa, tuge, ljutnje, depresije, ovisnosti, tjeskobe, beznađa i dugova. Ono što je najvažnije, tu ideju možete koristiti s drugima – u obitelji, organizaciji, timu, kompaniji, zajednici ili svijetu – kako biste stvorili pozitivnu i važnu promjenu.
Ima li vaša filozofija pravila?
Moja filozofija ima tri pravila:
1. Svi problemi (ili snovi) su odgonetljivi.
2. Ako se problem ne može shvatiti, to zapravo i nije problem, to je životna činjenica ili zakon prirode (npr. smrt ili gravitacija).
3. Možda vam nije dovoljno stalo do ovog problema da biste ga shvatili ili ostvarili ovaj određeni san. To je u redu. Pronađite drugi problem ili san koji će razbuktati plamen u vašem srcu i vratite se na prvo pravilo.
U svojoj knjizi kažete da je strah GPS duše, međutim često nas u napretku koči. Kako možemo razlikovati strah koji nam nastoji pomoći i usmjeriti nas u dobrom pravcu od intuicije koja nam pokušava reći da nešto ne činimo jer ćemo požaliti?
Kad god me razdire neka situacija i ne mogu procijeniti doživljavam li normalan, zdrav strah (što je znak da kažem DA i razvijam se) ili je riječ o intuitivnom nagonu da pobjegnem u suprotnom smjeru, uvijek pronađem odgovor „pregledom” tijela. Ta metoda traje samo nekoliko sekundi, a svaki put daje jasan odgovor. Evo kako djeluje. Zauzmite udoban sjedeći ili stojeći položaj. Budite svjesni svojeg tijela. Zatim si postavite sljedeće pitanje obraćajući pozornost na svoju spontanu reakciju tijela: „Izaziva li mi potvrdan odgovor osjećaj da rastem ili da se skupljam u sebe?” Drugim riječima, kada zamislite da prihvaćate tu priliku, što se događa u vašem tijelu nanosekundu nakon postavljanja tog pitanja? Osjećate li da se kreće naprijed? Osjećate li lakoću u prsima? Radost, uzbuđenje ili zabavu? Ili osjećate težinu i strepnju? Je li vam duša potonula? Osjećate li stezanje u prsima ili mučninu u trbuhu? Povlači li se nešto suptilno u vama, zatvara, gasi ili nekako energetski kaže „ne” iako odbijanje možda nema logičnog smisla?
Ovdje ne govorim o vašim mislima. Ne zanima me što vaš um misli da biste trebali učiniti. Molim vas da obratite pozornost na istinu i mudrost svojeg tijela, svoje duše. Kada se usredotočite na neverbalne, gotovo predverbalne znakove, primijetit ćete dominaciju energije u jednom ili drugom smjeru. Ako osjećate nešto blisko opuštenosti, radosti ili uzbuđenju, očito je da vam intuicija signalizira da krenete naprijed i kažete „da”, dok s druge strane zgrčenost ili bilo kakav osjećaj strepnje znači „ne”.
Vaše tijelo ima urođenu mudrost koja seže daleko izvan razuma i logike. Ne možete razmišljanjem proniknuti u inteligenciju tijela, morate je osjetiti. Vaše srce, instinkt, intuicija, kako god to zvali, mnogo su inteligentniji od uma. U sjedilačkoj kulturi, usredotočenoj na ekrane, kojoj je normalan život od vrata nagore, „slušanje” onoga što vam tijelo poručuje zahtijeva praksu. No to se, kao i svaka druga vještina, može naučiti.
Prema tome sve odgovore već imamo u sebi.
Rođeni ste s moći stvaranja promjena, kako u svojem životu tako i u životima drugih. Ta moć ne postoji izvan vas i nije nešto što možete kupiti ili posuditi, nego je imate u sebi. Dakle, da — sve je rješivo znači da možete pronaći, stvoriti ili izmisliti odgovore koji su vam potrebni da transformirate ili prebrodite svaki izazov s kojim se susrećete. To se odnosi i na naše individualne i na kolektivne izazove i prepreke.
Jeste li se vi dosad susreli s problemom koji ne možete riješiti?
Ne još. Ali budimo na čisto. I ja sam „work in progress” kao i svi drugi. Svaki dan koristim alate, prakse i koncepte iz svoje knjige „Sve je rješivo”.
Koje biste metode i alate za kreiranje boljeg života savjetovali našim čitateljima, npr. vizualizacijska ploča, zapisivanje ciljeva, vizualizacija?
Postoji mnogo vrijednih alata. Važno je zapamtiti da smo svi jedinstveni u smislu našeg stila učenja – neki od nas više su vizualni, neki više kinestetički, neki više audiotipovi itd., no svima pomaže jedna jednostavna metoda – zapisivanje najvažnijih ciljeva. Zašto? Jer istraživanja pokazuju da je 42 posto veća vjerojatnost da ćete postići svoje ciljeve ako ih jednostavno napišete. Svoju sam knjigu ispunila sličnim izazovima i pitanjima. Ako se pozabavite njima, uistinu odvojite vrijeme i napišete svoje odgovore, vaš će se život radikalno promijeniti.
Koji je najvrjedniji savjet koji ste dobili?
Da je moje srce najjači dio mene. I da ga uvijek slušam.
.png)
.png)
