Duhovni razvoj događa se svakom pojedincu, ali ne u istom kontinuitetu i intenzitetu. Osim toga, ne prepoznajemo ga svi na istovjetan način. On se temelji na upoznavanju sa silama koje žive unutar našega bića, upravljanju energijom koja putuje zajedno s nama i oblikovanju života našim autentičnim djelovanjem.

Buđenje duše sastoji se od 5 osnovnih faza razvoja, a evo koje su to.

1. Autentično djelovanje i mogućnost zaranjanja u vlastitu svijest

Detaljnim sagledavanjem i razumijevanjem vlastitih emocija možemo dobiti objektivan uvid u svoj život. Otvoren i iskren pogled u našu nutrinu pokazuje nam priču koju živimo i u koju svakodnevno vjerujemo. On se izvana manifestira načinom na koji djelujemo, izražavamo se i ponašamo.

2. Suočavanje sa strahovima

Osoba na višem stadiju duhovne svijesti zna kako se suočiti s vlastitim strahovima, npr. strahom od gubitka ili nepoznatog. Ne postoji netko tko se ničega ne boji, ali ne znaju se svi nositi s ovom emocijom. Uz strpljenje i povjerenje u vlastite sposobnosti možemo doseći puninu emocionalnog i duhovnog razvoja, a samo ne bježanjem od neugodnosti zapravo živimo.

3. Preuzimanje odgovornosti

Svjesnost vlastitog bića nužno uključuje i preuzimanje odgovornosti za vlastite radnje, misli i potencijalne želje. Ne traženje krivca u drugim ljudima ili okolnostima, kao i aktivan rad na postizanju vlastitoga blagostanja važni su koraci u kreiranju svjesnog ja. Ovo je posebno bitan korak u duhovnom buđenju svijesti, a samo mali broj pojedinaca može ga istinski ispuniti.

4. Nježnost prema sebi

Postati lucidan promatrač vlastitog bića, suočen sa sjenama i svjetlom, ne znači bilježiti svoje vrline i mane ili se zbog njih osjećati krivima. Kao promatrač, nježni smo prema sebi poput brižnog roditelja prema djetetu, održavajući kombinaciju ljubaznosti i nježnosti sa strogošću. Uz nježnost i suosjećanje prema sebi, razvijamo odličan put za iscjeljenje duše i samootvaranje.

6. Fleksibilan i otvoren um

Koliko se samo ljepote i mogućnosti nalazi oko nas, a ponekad ih nismo sposobni čak ni primijetiti. Danas svi za sebe kažemo kako smo otvorenoga uma, ali koliko je to zaista istina? Možemo li istinski razumjeti tuđe postupke, djelovanje i razmišljanje bez osude? Znamo li se u potpunosti staviti u kožu druge osobe? Ovaj korak ne tiče se samo percipiranja sebe, nego svijeta oko nas, kao i ljudi koji ga čine takvim kakav uistinu jest.