Rijetko se kada dogodi da osobu tek upoznajete, a pritom se u razgovoru ne gube lakoća i tečnost riječi. Ivana Vukušić upravo je takva sugovornica jer objedinjuje nepretencioznost i vedrinu. Kako ističe, možda je razlog tomu što posljednje dvije godine intenzivno radi na sebi. Vrijeme provodi u učenju i otkrivanju dijelova osobnosti s kojima se tek treba poistovjetiti, trudeći se biti dosljedna svom karakteru, lišena predrasuda, a željna novih spoznaja.
“Na pragu tridesetih dopuštam si osjećati i pritom se ne okrivljavati. Dopustiva je svaka emocija koju proživljavam. Opažam sitnice koje na mene djeluju kao okidači, a zapravo su znak da mi nešto nedostaje, smjernice. I dopuštam si priznati da mi je ponekad potrebna podrška. Mislimo da sve moramo sami. Lijepo je biti neovisan, ali to ne znači da se ne možemo osloboditi od onoga što smo dosad naučile, uopće od te nemogućnosti percepcije pomoći, a ona nam je svima potrebna. Bilo u obiteljskim, prijateljskim ili partnerskim odnosima”, ističe.
Potraga za cjelovitošću
Govoreći o lekcijama koje je dosad usvojila, na svijet sada gleda konkretnije. Ipak, karijera joj je omogućila život u metropolama drugih država, u kojima je iskusila i određeni naivni entuzijazam, a danas se usredotočuje na drugačiju vrstu opažanja, introspekciju koja joj omogućuje njegovati sebe. U meditaciji i psihoanalizi pronalazi snagu i propitkuje načine uspostavljanja ravnoteže koju održava meditacijama i boravkom u prirodi. Boravak u vlastitom društvu postaje tako aktivnost koja nudi otkrića i formira vrijednosti kojima teži biti vjerna i dosljedna.
“Možda se čini čudno što sada učim preuzimati potpunu odgovornost za vlastiti život i odluke. No to je proces koji se rađa usporedno sa standardima. Oni se moraju izgrađivati i tek sada osjećam da postoji ljestvica vrijednosti koje ne želim umanjivati ni o njima pregovarati. One me čine cjelovitom. Zbog njih postajem upornija i definiram smjer kojim se želim nastaviti razvijati. S njima u mislima znam postaviti prioritete. Prvenstveno se odnose na obitelj, ali ne mogu isključiti slobodu. Vjerujem da upravo između njih treba postojati određena dinamika koja se nadopunjuje. Biti slobodan donositi vlastite odluke, biti slobodan djelovati, a ujedno pripadati jednom korijenu i nastaviti ga granati”, objašnjava.
Ženski krug stvaranja
Upravo iz obitelji Ivana crpi snagu i inspiraciju, a važnu ulogu u njezinu životu imaju tri žene - majka, teta i baka, a zajednička mi je ljubav prema tradicionalnom ručnom radu. Tako je brend naziva nine studio nastao sasvim organski jer je Ivana cijeli život okružena ženama koje šivaju i heklaju te uživaju pričajući o modnim izričajima i mogućnostima koje nudi ovakav pristup.
“Kave na kojima razmjenjujemo ideje postale su naš ritual kojim se povezujemo. Naučila sam šivati, sada se upravo posvećujem heklanju, a baka mi je u tome mentorica”, kaže Ivana.
Njihov je rad stoga intimna priča nekoliko generacija, a ujedno i kvaliteta koja se danas sve teže pronalazi. Održivo i jedinstveno dvije su riječi koje ga karakteriziraju. Dok je Ivani sasvim uobičajeno nositi takve komade, a baka se rado posvećuje izradi odjeće za svoju unuku i za jednu haljinu potrebno joj je oko tjedan dana rada, ostali su primijetili koliko je raritetan njezin rad. Duga bijela oprava pronašla je zato svoje mjesto i u dvije konceptualne trgovine u Hvaru i Rovinju.
Prema horizontu
Baka je snažna žena, topla, ali karakterna, glava kuće koja se u mladosti iz okolice Sinja preselila u Vukovar. Postala je sinonim za osobu koja Ivani nudi priliku za dodatno razvijanje, čak i ulazak u poduzetničke vode dizajniranjem haljina i njegujući upravo obiteljske standarde koji su je izgradili.
Ova mlada žena nesumnjivo vrlo jasno nosi u sebi osnove one uporne snage koja izdiže kada je potrebno i svjesno je počinje buditi.
Više fotografija sa snimanja naslovnice pogledajte u galeriji:
.png)
.png)
