Ljubavne veze u nama bude širok raspon emocija, a njihov intenzitet i utjecaj na ljudsku psihu proučavao je i austrijski psihoanalitičar Sigmund Freud.

Najintimniji odnosi, poput ljubavi, oblikuju naš život daleko više nego što često mislimo. Osoba s kojom dijelimo život ima moć poboljšati nas, usmjeriti i donijeti radost, ali može u nama probuditi i najmračnije emocije.

Zato nije nebitno koga biramo za partnera, a Freud je duboko razmišljao o razlozima zašto je to toliko važno.

"Tko voli, postaje ponizan. Oni koji vole su, da tako kažemo, založili dio svog narcizma."

Freud ovdje ukazuje na ideju da ljubav uključuje smanjenje vlastitog ega. Narcizam, koji se odnosi na pretjeranu ljubav prema sebi, slabi kada netko voli nekog drugog.

Ljubav zahtijeva žrtvovanje dijela vlastitog samopoštovanja i egoizma u korist druge osobe, čineći nas ranjivijima i poniznijima.

"Ljubav i rad su kamen temeljac naše ljudskosti."

Ovaj citat naglašava da su ljubav i rad dvije ključne komponente koje čine ljudsko postojanje smislenim.

Freud je vjerovao da se ljudska sreća i ispunjenje najviše očituju kroz naše odnose (ljubav) i kroz naš doprinos društvu ili osobni napredak (rad).

"Nikad nismo tako bespomoćni pred patnjom kao kada volimo."

Ljubav nas čini emocionalno ranjivima jer kada volimo, stavljamo svoje osjećaje i sreću u ruke druge osobe. Ova emocionalna povezanost može uzrokovati duboku patnju ako je ljubav neuzvraćena ili ugrožena.

Freud ovdje izražava koliko je ljubav moćan, ali i potencijalno bolan osjećaj.

"Protiv svih dokaza svojih osjetila, čovjek koji je zaljubljen izjavljuje da smo ‘ja’ i ‘ti’ jedno i spreman je ponašati se kao da je to činjenica."

Ovaj citat ističe psihološki paradoks ljubavi. Freud ovdje ukazuje na to da zaljubljeni pojedinac može zanemariti realnost i tvrditi da su on i voljena osoba jedno, što nije doslovno točno.

No, unatoč ovoj očiglednoj iluziji, zaljubljena osoba često djeluje u skladu s tim osjećajem, čak i kada vanjski svijet (osjetila, stvarnost) ukazuje na suprotno.

"U razvoju čovječanstva u cjelini, kao i kod pojedinaca, samo ljubav djeluje kao civilizacijski čimbenik u smislu da donosi promjenu od egoizma do altruizma."

Freud smatra da je ljubav civilizacijski faktor jer omogućava prijelaz s usredotočenosti na sebe na brigu za druge, što je ključno za razvoj civilizacije i društvene harmonije.

Bez ljubavi, društvo bi bilo vođeno sebičnošću, a ljubav je ta koja potiče ljude da stvore veze, surađuju i razvijaju društvene vrijednosti.