1. Eros ili seksualna strast

Prva vrsta ljubavi u staroj je Grčkoj nazvana eros, po sinu grčke božice ljubavi i ljepote, a predstavljala je seksualnu želju i strast. No Grci na nju nisu uvijek gledali pozitivno, kao mi danas. Eros su zapravo shvaćali kao opasan, zastrašujuć i iracionalan oblik ljubavi koja čovjeka može opsjesti. Ova vrsta ljubavi značila je gubitak kontrole, a to je ono što je zastrašivalo stare Grke. Naspram toga, danas u ljubavnom odnosu tražimo upravo to – da izgubimo glavu za nekim. No, je li samo to ljubav?

2. Philia ili duboko prijateljstvo

Ovu vrstu ljubavi stari su Grci cijenili mnogo više od seksualne, one koju predstavlja eros. Philia je označavala duboko drugarsko prijateljstvo koje se razvija među braćom po oružju, koji su se rame uz rame zajedno borili na bojištu. Riječ je lojalnosti i požrtvovnosti prema prijateljima te međusobnom dijeljenju emocija. Svi se možemo zapitati koliko imamo takvih bliskih prijatelja u ovo doba Facebook prijateljstava i Instagram pratitelja – tehnoloških dostignuća koja bi slabo impresionirala stare Grke.

3. Ludus ili zaigrana ljubav

Ideja zaigrane ljubavi odnosila se na privrženost između djece ili mladih ljubavnika. Svi smo je iskusili, u flertovanju i prvim fazama odnosa, ali smo, isto tako, mogli doživjeti ludus kad smo sjedili u baru smijući se s prijateljima ili kad smo plesali sa strancem. Oni koji poštuju društvene norme na ovu će se potonju frivolnost vjerojatno namrštiti, ali mrvica ludusa možda je sve što nam je potrebno da bismo začinili svoj ljubavni život.

4. Agape ili bezuvjetna ljubav

Ova je vrsta ljubavi najradikalnija i predstavlja bezuvjetnu ljubav prema svima. To je kršćanska vrsta ljubavi koju pružamo svim ljudima, bili to članovi obitelji ili neznanci. Nažalost, svijet je danas sve siromašniji kad je riječ o ovakvoj ljubavi. Razina empatije u svijetu posljednjih desetljeća drastično opada i stoga je nužno da obnovimo svoju sposobnost brige i dobrote prema strancima.

5. Pragma ili dugotrajna ljubav

To je zrela ljubav, duboko razumijevanje dugogodišnjih bračnih parova. Pragma njeguje donošenje kompromisa koji pomažu da se odnos s vremenom razvija, iskazujući strpljenje i toleranciju. Psihoanalitičar Erich Fromm smatrao je kako trošimo previše energije na zaljubljivanje te da bismo trebali bolje znati kako u ljubavi i ostati. Pragma je upravo to, ulaganje truda kako bismo nekome pružili ljubav, a ne da je samo primamo. Budući da u prvih 10 godina oko trećina prvih brakova u Americi završava razvodom ili rastavom, Grci bi im sigurno savjetovali da unesu puno veću dozu pragme u svoj odnos.

6. Philautia ili samoljublje

Posljednja vrsta ljubavi je ona koju gajimo prema sebi, a pametni su je Grci podijelili u dva tipa. Prvi je tip nezdrava ljubav prema sebi, povezana s narcisoidnošću, dok je zdravija verzija samoljublja povećavala kapacitet ljubavi. Ako volite sebe i osjećate se samopouzdano, imat ćete dovoljno ljubavi da je darujete drugima – kako je rekao Aristotel: „Svi prijateljski osjećaji prema drugim ljudima su ekstenzija čovjekovih osjećaja za samog sebe.“

Konačna poruka koju Roman Krznaric crpi od mudrih Grka je da trebamo njegovati sve verzije ljubavi i zaviriti u svaki njezin izvor. „Ne tražite samo eros u odnosu, njegujte philiju provodeći više vremena s prijateljima ili potaknite ludus plešući cijelu noć. Ne očekujte da od partnera cijelo vrijeme dobivate sve vrste ljubavi“, zaključuje filozof Krznaric.