Čovjek bi trebao poznavati izraz svojega lica

Dr. Alexander Lowen, jedan od vodećih stručnjaka u tjelesno orijentiranoj psihologiji, na osnovi dugogodišnjeg iskustva pomaganja osobama te tragajući za korijenima njihovih emocionalnih problema, ustanovio je da mnogi ljudi poriču stvarnost, posebno potrebe i osjećaje svoga tijela.

U knjizi The Betrayal of the Body (Izdaja tijela) objavljenoj 1967., dr. Lowen ističe: „Osjećaj identiteta proizlazi iz osjećaja povezanosti s tijelom. Da bi znao tko je, pojedinac mora biti svjestan onoga što osjeća. Trebao bi poznavati izraz svog lica, svoje držanje i način kretanja.“

Normalne nenormalne osobe

Mnogi psihoterapeuti ističu da sve više pacijenata danas pokazuje shizoidne karakteristike i kako ‘tipičan’ psihički problem u današnje doba nije histerija, kao što je to bilo u Freudovo doba, nego problem shizoidnog tipa – problem osoba koje su izdvojene, nepovezane, lišene osjećaja i sklone depersonalizaciji te koje svoje probleme prikrivaju intelektualiziranjem i tehničkim formulacijama.

Postoje i brojni dokazi da od osjećaja izoliranosti, otuđenosti individue u odnosu na ostatak svijeta danas ne pate samo osobe u patološkim stanjima nego i znatan dio opće populacije, takoreći normalne osobe.

Tijelo se raznježi u ljubavi, sledi u strahu, drhti u bijesu

Osoba doživljava stvarnost ovog svijeta putem svog tijela. Na nju utječe vanjska sredina, pogađa njeno tijelo i djeluje na njena osjetila. Zato na stimulaciju iz okruženja odgovara prilagođavanjem ponašanja u odnosu na okruženje. Ako je tijelo relativno beživotno, slabi su i dojmovi i reakcije. Što je tijelo življe, osoba jasnije opaža stvarnost i aktivnije reagira na nju.

Tako se, na primjer, tijelo raznježi u ljubavi, sledi u strahu, drhti u bijesu te žudi za toplinom i kontaktom. Zdrava osoba ima jasnu mentalnu sliku svog tijela koju može reproducirati verbalno i grafički, može opisati svoj izraz lica, držanje i položaje tijela. Može i nacrtati figuru koja predstavlja prihvatljivu kopiju ljudskog tijela.

Crteži figura otkrivaju mnoga obilježja slike tijela osobe koja je crtala. Jedan od razloga zašto crteži figura toliko otkrivaju jest činjenica da osoba koja ih crta nema drugi model osim vlastitog tijela i crtežom izražava način na koji opaža svoje tijelo. Ako u tijelu nema osjećaja ugode, osobu će crtanje ljudskog tijela uznemiriti pa će samo uopćeno prikazati njegova svojstva.

Kako se gradi slika tijela?

Istraživanjem se pokazalo da se slika tijela gradi spojem dojmova koji nastaju u brojnim fizičkim kontaktima između roditelja i djeteta. Ti dojmovi u sebi nose pozitivan ili negativan predznak zato što ih osoba osjeća kao ugodne ili bolne. Pozitivni dojmovi pomažu u stvaranju jasne i cjelovite slike tijela, a negativni uzrokuju poremećaje ili praznine u slici tijela.

Budući da se djetetov identitet na početku života uglavnom temelji na tjelesnom doživljaju, kvaliteta fizičkog kontakta između majke i djeteta odredit će njegove osjećaje prema vlastitom tijelu i karakter njegovih odgovora na život. Pritom je vrlo važno jesu li majčine oči pune nježnosti i ljubavi ili su stroge i ispunjene mržnjom.

Pogrešno shvaćena volja

Volja funkcionira kao mehanizam biološkog prečaca za hitne slučajeve, kad su sva ostala sredstva neuspješna. Volja djeluje tako što ego kontrolira voljnu muskulaturu tijela. U normalnim okolnostima, ona zauzima drugo mjesto u djelovanju psihičkog sustava.

Međutim, u našoj kulturi često moramo upotrijebiti volju, čak i u rutinskim aktivnostima. Potreban je velik napor volje da bi se čovjek podvrgnuo disciplini mehanizacije i standardizacije u sustavu masovne proizvodnje. Kad je volja stalno aktivna, muskulatura je u neprekidnoj kontrakciji, dolazi do statičnosti mišića i ukočenosti tijela.

Iz tijela se vidi koliko osoba vlada sobom

Objavljena gotovo desetljeće nakon knjige The Language of the Body (Govor tijela, 1958.), spomenuta je Lowenova knjiga jednako tako visokostručna, ali mnogo lakša za čitanje te govori o povezanosti psihe i tijela, o izvornim uzrocima poremećaja i njihovu uklanjanju. „Analitičar mora svjesno znati kakvo je značenje fizičkih poremećaja tijela pacijenta. Kad se pogleda cjelokupna slika pojedinca“, navodi Lowen u knjizi, „analitičar može procijeniti koliko osoba vlada sobom.

Gleda se pogled, izraz lica, položaj glave, držanje tijela, boja kože, mišićni tonus, boja glasa, položaj nogu u stojećem stavu, pokretljivost zdjelice, spontanost gesta – i kad potpuna slika predstavlja sliku jedinstva, cjelovitosti i vladanja sobom, smatra se da je takva osoba ‘svoja’, kako ima vlast nad svojim sposobnostima i da je emocionalno zdrava.“

Pročitajte i...

Lowenova tjelesna psihoterapija

Tijelo govori u kakvom smo psihičkom stanju