Prije medicine
Svi smo jednom u životu imali neku infekciju, barem običnu prehladu ili upalu zuba, a simptomi su obično bili slični – oteklina, bol, crvenilo, temperatura i općenito neugodan osjećaj. Budući da je konvencionalna medicina odavno dokazala kako su uzročnici svih infekcija i upala mikroorganizmi – bakterije, virusi, gljive i paraziti – sustavno se radilo na tome da se pronađe lijek koji će djelovati brzo i uspješno kako bi se oboljeli organizam što prije vratio u zdravo stanje.
No, odakle su znanstvenici crpili prve spoznaje o djelovanju pojedinih tvari na mikroorganizme? Upravo iz prirode, iz obrambenih tvari i izlučevina biljaka i životinja. Iako su postojali brojni stari, pretežno samostanski zapisi o učinkovitosti prirodnih pripravaka na određene bolesti i stanja organizma, prva znanstvena istraživanja počela su se provoditi tek u 19. stoljeću.
Eterična ulja posebno su učinkovita protiv virusa
Jedno od važnijih iz tog vremena svakako je istraživanje utjecaja eteričnih ulja na mikroorganizme koje je pokrenuo Robert Koch, a odnosilo se na ispitivanje učinkovitosti terpentinskog ulja na bakteriju Bacillus anthracis, uzročnika bedrenice.
Nekoliko godina poslije, francuski mikrobiolog Charles Chamberland dokazao je snažan utjecaj eteričnih ulja klinčića, mravinca i cimetovca na uništavanje mikroorganizama. Lavina koja se tada pokrenula nije se više mogla zaustaviti i rasla je usporedo s razvojem konvencionalne medicine, no umjesto da se nadopunjuju, te su se dvije grane počele razdvajati – prirodno i konvencionalno liječenje.
Mikroorganizmima gotovo nemoguće razviti rezistenciju na ulja
Na kraju su se i jedan i drugi pristup pretvorili u znanosti, koje su se prvo nadopunjavale, a potom razdvojile, no danas su se ponovo počele nadopunjavati. Ispitivanja su pokazala da su alkoholi i fenoli iz eteričnih ulja vrlo uspješni u borbi protiv mikroorganizama, a da pri tome nemaju citotoksičan učinak na ljudske stanice, a neka su se eterična ulja pokazala i vrlo učinkovitima (ako ne i najučinkovitijima) protiv virusa s kojima se klasična medicina bori već desetljećima.
Razlog je, pogotovo zadnjih nekoliko desetljeća, prekomjerna upotreba antibiotika koja se toliko rasprostranila da su se pojavili i problemi s rezistencijom – pojačala se otpornost mikroorganizama na lijekove. Za razliku od konvencionalnih lijekova, eterična ulja zanimljiva su po tome što sadrže nekoliko stotina različitih spojeva pa je mikroorganizmima gotovo nemoguće razviti rezistenciju na njih.
Kako mikroorganizmi ulaze u tijelo?
Mikroorganizmi se, prema djelovanju na ljude, dijele na patogene – koji izazivaju razne infektivne bolesti, nepatogene – koji su bezopasni, a neki od njih čak vrlo korisni u očuvanju zdravlja, te na uvjetno patogene – koji se u nekim dijelovima tijela normalno nalaze ne izazivajući smetnje, ali ako se nađu na drugome mjestu u ljudskom organizmu, izazivaju bolest.
Patogeni mikroorganizmi (patogeni) ulaze u čovjeka direktno na sljedeće načine:
UDISANJEM – Udisanjem čestica prašine ili kapljica patogen ulazi u dišni sustav kroz nos ili usta. Tako se prenose, primjerice, uzročnici prehlade, gripe, vodenih kozica i tuberkuloze.
GUTANJEM – Gutanjem zaražene hrane ili vode, patogen ulazi u probavni sustav. Tako se prenose uzročnici proljeva, dizenterije i kolere.
USAĐIVANJEM (INOKULACIJOM) – Kroz oštećenu kožu (opeklina, posjekotina, ogrebotina, ugriz, ubod injekcije) patogen izravno ulazi u organizam. Tako se prenose uzročnici hepatitisa B, bjesnoće i tetanusa.
SPOLNIM ODNOSOM – Patogen ulazi u organizam preko sluznice rodnice i anusa. Tako se prenose, primjerice, uzročnici gonoreje, sifilisa i side.
Osim direktnog načina zaraze, vrlo je česta i indirektna zaraza fizičkim kontaktom putem prljavih ruku. Ruke su stalno izložene raznim mikroorganizmima – tipkovnica, kvaka, novac, mobitel, pultovi, držači u javnome prijevozu...
Kako smanjiti rizik razvoja zaraze?
Već smo rekli da nam cilj ne smije biti sterilnost, tj. popuno odstranjivanje svih mikroorganizama, jer je to nepotrebno, nemoguće, a čak i štetno jer bi zapravo oslabilo naš imunosni sustav. Ali, kako su već davno ljudi zaključili da je bolje spriječiti nego liječiti, važno je poznavati osnovne metode smanjenja mogućnosti nastanka zaraze.
Osobito je to važno ako nam je već netko u obitelji bolestan, kad imamo bebu, malo dijete ili starijeg člana. Patogeni mikroorganizmi vole vlagu i ne mogu dugo preživjeti na čistoj i suhoj površini. Svaki put kad kihnete, milijuni mikroorganizama izlete iz vašeg tijela brzinom od oko 80 km/sat! Ručnici su čest put indirektne zaraze – kad zaražena osoba upotrijebi ručnik, na njegovoj vlažnoj površini preživljavaju patogeni mikroorganizmi! Na našim rukama može se otkriti velik broj raznih mikroorganizama. Na samo jednom prstu ima ih oko 12 000!
Rizik razvoja zaraze može se smanjiti na sljedeće načine:
PRANJEM – Topla voda, deterdžent ili prikladan sapun često su dovoljni da unište više od 99 posto mikroorganizama na vašim rukama.
GRIJANJEM – Pranjem rublja već na 60 °C uništit ćete većinu patogena. Jednako tako, pripremom hrane na visokim temperaturama i dovoljno dugim kuhanjem smanjit će se rizik razvoja zaraze.
DEZINFEKCIJOM – Dezinfekcija je postupak kojim se broj mikroorganizama smanjuje na neškodljivu razinu. Dezinfekcijsko sredstvo treba upotrijebiti u sanitarnim prostorijama, kuhinji, na podovima, namještaju, radnim plohama u uslužnim objektima i uvijek kad nemamo pri ruci vodu i sapun za pranje ruku te ako u obitelj imamo članove koji su posebno ugroženi.
SUŠENJEM – Patogeni mikroorganizmi vole vlagu, stoga neka vaši ručnici, ubrusi i ogrtači za kupanje uvijek budu suhi.
Koje aromaterapijske metode odabrati za tretman upala?
Upala je jedna od reakcija na infekciju. I bakterijske i virusne infekcije mogu uzrokovati slične simptome u koje se mogu ubrajati osjećaj slabosti, povišena tjelesna temperatura i drhtavica. Ponekad je i medicinskom osoblju teško utvrditi što je uzrok određene infekcije. Veoma je važno uočiti razliku između infekcija prema njihovom uzroku kako bi se mogao odrediti adekvatan tretman i terapija. Virusne infekcije ne mogu se izliječiti primjenom antibiotika, no u tim se stanjima aromaterapijom postižu izuzetni učinci.
Upale prema uzročniku, tj. vrsti bakterije, mogu biti tipične, kad je uzročnik poznat, i netipične, kad se ne može točno vidjeti ili dokazati uzročnik, npr. kod upale zgloba kad su svi simptomi prisutni, a nema bakterije. Prema tome koliko je područje zahvaćeno upalom, dijelimo ih na lokalne, kad je zahvaćen samo dio organizma, i opće, kad je zahvaćeno veliko područje ili cijeli organizam.
Aromaterapija može uvelike pomoći u sprečavanju infekcija, tj. upala, jer su eterična ulja antiseptička te su izvrsna kao prva linija obrane od navale virusa i bakterija. U te se svrhe najčešće koriste mirisne lampice, difuzeri, sprejevi i raspršivači u koje se nakapa eterično ulje (oko 10 kapi na jednu aromalampu) koja imaju jaka antiseptička svojstva, npr. čajevac, limun, ravensara, eukaliptus, ružmarin, bor, lavanda, mira, cimet. Osim inhalacije, korisne su i kupke koje organizmu pomažu da se obrani od infekcije. U njih se mogu staviti ulja koja imaju imunostimulirajuće djelovanje poput bora, limuna, tamjana, lavande i čajevca.
Upalni procesi na koži i upale dišnih puteva
Akutne upale su ozbiljnija stanja pa je itekako poželjno da osoba potraži medicinsku pomoć jer jedino liječnik može odrediti vrstu i uzročnika upale te propisati sustavnu terapiju. Aromaterapijom je moguće ublažiti simptome koji prate akutnu upalu ,poput bola, svrbeža, kašlja, temperature i sl., ojačati imunitet, a samim time i ubrzati proces liječenja.
Komprese i obloge s eteričnim uljima lavande, njemačke kamilice, tamjana, čajevca i đumbira uvijek se koriste na upalnim ili čak gnojnim stanjima kože.
Za upalu dišnih puteva upotrebljavaju se eterična ulja koja olakšavaju disanje i iskašljavanje poput eukaliptusa, limuna, jele, čajevca, ružmarina, metvice i ravensare. Metode su inhalacija, komprese, kupke i masaža prsnoga koša. Kao bazna ulja koriste se brzo upijajuća ulja lješnjaka i makadamije te ulja koja imaju antiseptička svojstva: noćurak, macerat kantariona, macerat nevena i ulje crnoga kima.
Kod upale dišnih puteva potrebno je provjeriti je li riječ o infekciji, alergiji ili astmi jer se pristupi razlikuju. Ako osoba ima astmu, ne preporučuje se korištenje eteričnih ulja.
Urinoinfekt, upale mišića
Za stanja upale mokraćnih puteva preporučuju se tople sjedeće kupke s eteričnim uljima antiseptičkog učinka poput čajevca, lavande, lovora i geranija, a pomaže i lagana masaža abdomena.
Na upalu mišića najbolje djeluju ulja koja će ih opustiti, potaknuti cirkulaciju i smanjiti bol. Prvi odabir je eterično ulje petit grain jer ima jak spazmolitički učinak, zatim eterično ulje metvice, ružmarina, crnoga papra i muškatnoga oraščića. Oboljelo mjesto lagano se premazuje uljima, a kako bol jenjava, tako se započinje s laganim masažama da bi se održao tonus mišića, potaknula cirkulacija i brža izmjena međustaničnih tekućina.
Bolji odnos prema sebi
Kod kroničnih upala koje se razvijaju mjesecima ili godinama, situacija je malo drugačija. Tu se često pojavljuju i degenerativne promjene zglobova ili tkiva te je potreban cjelovit pristup u suradnji s aromaterapeutom. Tada se od eteričnih ulja najčešće primjenjuju uravnotežujuća, antidepresivna i stimulirajuća ulja poput tamjana, limuna, bergamota, slatke naranče, melise, ylang-ylanga i cedra.
Tehnike koje se primjenjuju su masaže, kupke, vježbe disanja, kreativna vizualizacija i afirmacije. Podizanjem fizičke razine i emotivno-mentalnim osvještavanjem mijenja se odnos prema bolesti, povećava se kvaliteta života, a samim time i odnos prema sebi i okolini postaje opušteniji i radosniji.
.png)
.png)
