Utječe li jedenje šećera u mladosti na pojavu dijabetesa? Nedavno objavljeno istraživanje dolazi do zanimljivih otkrića

Studija objavljena u časopisu Science iskoristila je jedinstvenu situaciju u Ujedinjenom Kraljevstvu kada je tijekom Drugog svjetskog rata i neposredno nakon rata bila uvedena stroga racioniranje namirnica. Kada je racioniranje ukinuto u rujnu 1953. godine, prosječan unos šećera udvostručio se, navodi The New York Times.

Povećan unos šećera u prvim godinama života itekako utječe na budućnost

Rezultati su pokazali da su osobe koje su bile izložene racioniranju šećera u ranom životu imale 35% niži rizik od dijabetesa i 20% niži rizik od visokog krvnog tlaka u srednjim godinama. Pojava tih kroničnih bolesti također je bila odgođena - četiri godine za dijabetes i dvije godine za visok krvni tlak.

Ustanovljeno je da je zaštita od bolesti bila najjača kod onih koji su začeti i rođeni za vrijeme racioniranja šećera. Oni koji su tijekom djetinjstva prešli na prehranu s većim unosom šećera imali su višu stopu bolesti. Ovi rezultati nadopunjuju dokaze da prehrana u najranijoj dobi može dugoročno utjecati na zdravlje. 

Nova studija uspjela je točno izdvojiti učinke šećera, što je dovelo do neočekivanih rezultata, primijetio je dr. Aryeh Stein s Emory University. Iako je apsolutni unos šećera u populaciji porastao za samo 155 kalorija dnevno, istraživačka metodologija je rigorozna i nalazi izgledaju vrlo zanimljivo. Dr. Gracner napominje da su osim šećera i druge namirnice bile racionirane u Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom i nakon Drugog svjetskog rata. No, konzumacija šećera bila je izuzetak jer se udvostručila nakon ukidanja racioniranja.

Mogući nedostaci studije

Naravno, dr. Jeffrey Flier, istraživač pretilosti i dijabetesa s Harvard Medical School, napominje da je moguće da su drugi faktori osim konzumacije šećera također mogli utjecati na ljude iz spomenute baze podataka.

Nova studija, međutim, ne odgovara na pitanje zašto je racionalizacija šećera u ranom životu imala tako duboke posljedice kasnije u životu. Iako je ovo poprilično neobično, ovakva studija nije dizajnirana da nam kaže zašto se nešto dogodilo – nego da nam kaže što se dogodilo.

Jedna teorija, objašnjava dr. Gracner, jest da rana izloženost šećeru može dovesti do dugotrajne žudnje za šećerom. Ljudi koji su začeti i rođeni tijekom racioniranja šećera jeli su manje šećera kasnije u životu, prema National Diet and Nutrition Survey britanske vlade.