Prirodno mršavljenje - slušajte onoga tko ne zna lagati, a to je tijelo

Osoba u cjelini

Kakva nam je razina energije kad to pojedemo?

Ovakav pristup pretilosti i višku kilograma preferira Aleksandar Soltyšik, zagrebački liječnik koji zastupa biološku ili integrativnu medicinu. „Biološka medicina implicira poštovanje biološkog ustroja ljudskog organizma, tj. same prirode. To znači slušanje onoga koji ne zna lagati, a to je naše tijelo.“

Prema ovom liječniku s više od 30 godina iskustva, potrebno je osjetiti kako naše tijelo i razina energije koju osjećamo reagira na konzumiranje pojedinih namirnica. Objašnjava da razvijanjem unutarnje svjesnosti i osjetljivosti postajemo gospodari svog zdravlja, a prestajemo biti potrošači koji su zavedeni konzumerističkim transom i reklamama. „Samo na taj način možemo stići do cilja – ostvarenja i održavanja zdravlja, umjesto pogrešne orijentacije, tj. cilja da smanjimo tjelesnu težinu.“

Visokorizična hrana

Drugim riječima, liječenjem simptoma, tj. pretilosti, naši napori su usmjereni u pogrešnom smjeru i ne mogu donijeti trajan rezultat. Samo povećanje svjesnosti pri odabiru namirnica i prehrambenih navika, kako ističe dr. Soltyšik, može donijeti niz koristi, posebice za zdravlje u cjelini.

Prema tome, savjetuje nam da iz prehrane eliminiramo rafinirano pšenično brašno i proizvode bazirane na bijelom brašnu, rafinirani šećer i sve proizvode koji ga sadrže, rafinirane i hidrogenizirane masnoće, biljne i životinjske namirnice bazirane na umjetnom uzgoju te proizvode na bazi GMO-a. „Ove su namirnice u direktnoj vezi s unosom niza visokorizičnih, štetnih tvari koje pogoduju razvoju pretilosti i različitih metaboličkih poremećaja“, zaključuje liječnik.

Nema ograničenja u količini...

A kako kombinirati one zdrave i nutritivno vrijedne, svježe i lokalne namirnice, prateći vlastiti bioritam, predlaže kronoprehrana. Iako je još 1986. godine francuski nutricionist Alain Delabos postavio temelje krononutricije, oni su dopunjavani i obogaćivani do danas. Beogradska liječnica Ana Gifing ju je izmijenila i usavršila u skladu sa suvremenim medicinskim dostignućima patentirajući, dr. Gifing kronoprehranu, čije programe za rješavanje zdravstvenih tegoba unatrag nekoliko godina možemo isprobati i u njezinom zagrebačkom centru preventivne medicine.

Glavna načela kronoprehrane su da ne postoje ograničenja u količini unesene hrane, nego da za svaku hranu postoji odgovarajuće doba dana za konzumiranje. To je pravilo, navodi dr. Sanja Macan Galetović iz zagrebačkog Anti-age centra dr. Gifing, povezano s različitim hormonima i enzimima koje tijelo otpušta u određeno vrijeme i tako omogućuje pravilnu probavu i maksimalno iskorištavanje hrane.

... ali svaka namirnica ima svoje vrijeme

„Pojedine namirnice prirodno se izuzetno lako probavljaju u određeno doba dana, a za probavljanje neke druge u to isto doba dana moramo iskoristiti sve postojeće zalihe organizma da bismo iskoristili te namirnice za stvaranje potrebne energije za rad organizma.“

Kad pojedemo hranu u neodgovarajuće doba dana, zbunjujemo svoje žlijezde koje luče bitne enzime i hormone za aktivnost organizma, tražeći od njih da se aktiviraju u vrijeme kada se one prirodno odmaraju. U konačnici, nepravilnim unosom i kombinacijom namirnica hranu ne možemo iskoristiti za stvaranje energije, nego je skladištimo i taložimo u obliku masnih naslaga.

Zato je, ističe nutricionist Marin Zagorščak, najvažnija pravilna kombinacija namirnica prema dobu dana. „Sam naziv krononutricija znači vremenska prehrana, a svrha joj je poboljšanje biometrijskih vrijednosti, tj. postotka masnoća, vrijednosti proteina, minerala, mišićne mase, kondicije i slično.“

Prema kronoprehrani, doručak je najvažniji i treba biti najbogatiji obrok u danu jer određuje sve stanične funkcije koje će se odvijati u organizmu tijekom dana. „Tada su dopuštene sve kombinacije, a idealno bi bilo da doručak sadrži masti, proteine i spore ugljikohidrate (npr. žitarice) jer je naš organizam prilagođen da samo ujutro može probaviti i iskoristiti ove kombinacije.“

PageBreak

No, tijekom jutra nije preporučljivo jesti voće zbog slabog lučenja enzima koji ga probavlja. Čak je i nova preporuka Svjetske zdravstvene organizacije, naglašava Marin Zagorščak, da se u dijetetskoj prehrani voće isključi iz jutarnjih obroka. Nakon doručka, koji bi trebao biti oko osam sati, kako bi razmaci između obroka bili od oko pet sati (koliko je potrebno za regulaciju razine šećera i inzulina u organizmu), vrijeme ručka pada između 13 i 15 sati.

Tada se na jelovniku trebaju naći proteini životinjskog ili biljnog podrijetla, odnosno meso i povrće. Najvažnije je da prilikom ručka, jednako kao i večere, razdvojimo unos proteina i ugljikohidrata, ističe Marin Zagorščak. „Ako se ne razdvoje, enzimi koji su potrebni za razgradnju prve vrste namirnica ometaju enzime koji sudjeluju u iskorištavanju druge vrste.“

Zato je najbolja kombinacija za ručak ili večeru, meso ili riba sa svim vrstama povrća. Osim ovih općih smjernica, autorica kronoprehrane Ana Gifing preporučuje napraviti individualni plan prehrane koji se kreira u skladu s testom intolerancije i eventualnim bolestima.

Namirnice na koje smo intolerantni debljaju

„Namirnice na koje smo intolerantni usporavaju bazalni metabolizam, što uzrokuje nakupljanje masnih naslaga“, objašnjava dr. Sanja Macan Galetović. Uz to, smatra liječnica, glavni razlozi pretilosti su nepravilne prehrambene navike, pogrešno vrijeme jedenja (kasno navečer), preskakanje obroka (osobito doručka), nekontroliran unos šećera i transmasti te nedovoljna ili nikakva tjelesna aktivnost.

Ovom bi nizu life coach Jasna Šafar dodala i nesvjesno konzumiranje hrane. Mnogi od nas jedu nesvjesno, vođeni emocijama, navikama ili prema satu, neovisno o osjećaju gladi. Neki, pak, hranu doživljavaju kao nagradu, a neki se prejedaju iz straha da ne budu gladni, a ima i onih koji ponuđene zalogaje nikad ne odbijaju. „Nekad smo bili intuitivno svjesni toga koliko i koje hrane trebamo, no to se tijekom odrastanja izgubilo u zbunjujućim vanjskim i unutarnjim glasovima koji nam govore što bismo trebali jesti.“

Misli, emocije...

Glavni uzrok neuravnoteženog odnosa prema hrani je nefokusiranost i izostanak potpune pažnje prema osjećaju gladi i konzumiranju hrane. Da bismo istrenirali svoju svjesnost, kako bi nas ponovo vodila ona prvobitna, instinktivna glad, Jasna Šafar je osmislila program svjesnog jedenja koji se bazira na istočnjačkom konceptu mindfulnessa. Da bismo postali vješti u čitanju i dekodiranju jezika gladi svog tijela, potrebno je obratiti pažnju na svoje misli, emocije i tjelesne senzacije.

„Kad je riječ o gladi, moramo obratiti pozornost na oči, nos, usta, trbuh, tijelo, um i srce. Osvještavanjem, tj. obraćanjem pažnje na te dijelove tijela detektiramo o kojoj je vrsti gladi riječ“, navodi Jasna Šafar te savjetuje da se, kad osjetimo glad, prvo upitamo tko ili što je gladno. Kad to saznamo, znat ćemo i čime tu određenu glad nahraniti.

Glad srca zadovoljava se intimnošću, a ne hranom

„Glad očiju zadovoljava se ljepotom, tj. vizualnim doživljajem, glad nosa zadovoljava se mirisom, obraćanjem pozornosti na arome prije, tijekom i nakon jedenja, glad srca zadovoljava se intimnošću, a glad uma mogu ispuniti nova znanja i vještine.“ Da bismo to osvijestili, potrebno je na prvi poriv gladi zastati, duboko i polako udahnuti i izdahnuti te dobro promotriti sebe i detektirati koji dio nas je zapravo gladan.

Za razliku od navedenih, samo se dvije vrste gladi mogu zadovoljiti hranom. To su glad tijela (stanica) i glad trbuha. Prvu osjećamo kao malaksalost i pad energije, a potonju kao prazninu u želucu. Tada možemo prionuti zdravom obroku – ali svjesno! Iako praksa svjesnog jedenja može djelovati jednostavno, promišljeno uživanje u hrani, tj. obraćanje pozornosti na ono što i kako jedemo, znači da jedemo u sjedećem položaju, dakle, ne s nogu ili u prolazu, i bez gledanja u zaslon TV-a ili drugih elektroničkih uređaja.

To je svjesno uživanje u svakom komadu hrane koji stavimo u usta. Jasna Šafar predlaže da počnemo malim koracima. „Pojedite samo zalogaj-dva potpuno svjesno, razmišljajući kako hrana izgleda, osjećajući njezine arome i teksture, kako hrana zvuči dok je grizete i žvačete, koje vam misli i osjećaji dolaze kad jedete određenu hranu...“

Svjesno jedenje

S vremenom će vježba postati uobičajen dio rituala jedenja, a dobrobiti koje će donijeti su brojni. „Istraživanja su pokazala da praksa svjesnosti ima pozitivan učinak na psihičko i fizičko zdravlje; smanjuje stres, depresiju, anksioznost, kronične bolove i bolesti srca“, ističe Šafar. Osim toga, američko istraživanje na državnom sveučilištu Ohio State pokazalo je da svjesno jedenje pomaže u regulaciji tjelesne težine, kao i protiv nekontroliranog prejedanja.

Kad um nije prisutan tijekom obroka, kako objašnjava Jasna Šafar, proces probave može biti od 30 do 40 posto manje učinkovit. „To može doprinijeti stresu probave pa se pojavljuju tegobe poput plinova, nadutosti i neregularnog funkcioniranja crijeva.“ Povezanost uma i tijela, dakle, igra ključnu ulogu u holističkom mršavljenju jer pridonosi našoj sposobnosti prepoznavanja osjećaja gladi i sitosti – kako bismo naučili hraniti tijelo kada je ono fizički gladno i prestati jesti kada smo ugodno siti.

Ovi prirodni pristupi mršavljenju obuhvaćaju naše emocionalno, duhovno i fizičko zdravlje u cilju postizanja općeg stanja dobrobiti i optimalnog zdravlja. Čuvanjem svoga tijela poput dijamanta i brušenjem svoje duše kako bi zablistala, topljenje kilograma uslijedit će kao još jedna nagrada – priznanje za voljenje svog cijelog bića.