Prosječni radnik danas ne teži isključivo linearnom karijernom usponu i ne slijedi već ranije uhodane obrasce. Također, dati otkaz na radnome mjestu više nije tako neuobičajena pojava. Iako su otkazi često motivirani sukobom sa šefom, prevelikim radnim obavezama i nedovoljnim financijskim primanjima, razlozi se danas sve više pronalaze u događajima koji zapravo nemaju veze sa samim radnim mjestom. Izazovne situacije unutar obitelji, narušeno zdravlje ili promijenjen način razmišljanja, novi su motivi zbog kojih radnici odlučuju dati otkaz na trenutnome poslu ili promijeniti karijeru u nekom sasvim novom smjeru. Milenijalci i pripadnici generacije Z smatraju ravnotežu između posla i privatnog života prioritetom, postavljenom čak i iznad visoke plaće. U nastavku donosimo 3 važna zaključka koji govore o tome što je zapravo uspjeh danas.
1. Uspjeh je kopanje, a ne penjanje.
Iako smo ranije imali ustaljene obrasce razmišljanja o uspjehu pa smo smatrali da je za uspjeh važno konstantno pomicati ljestvicu prema gore, put za uspjehom mnogo je kompleksniji. Važno je „kopati“ po vlastitim stavovima, željama i mislima kako bismo shvatili što je zapravo uspjeh za nas. Možda biti uspješan ne znači samo zarađivati više i biti na visokoj funkciji u firmi, nego nešto sasvim drugo?
2. Uspjeh je smisao, a ne sredstvo.
Važno je znati da smisao tražimo kroz cijeli život i da se on mijenja sukladno tome kako se i mi iz dana u dan mijenjamo. Moguće je da smo ranije davali prednost nekim kriterijima koje smo poslovno ispunili, ali nas oni danas više ne ispunjavaju. Iako bi bilo idealno da smo na poslu ispunjeni, ponekad to nije slučaj. Ipak, tada smisao možemo tražiti u drugim poljima ili se nekim poslom smislenijim za nas možemo baviti sporedno.
3. Uspjeh je priča, a ne status.
Definicija uspjeha različita je za svakoga pojedinca. On nije fiksan i stalno se mijenja, a svatko od nas ima pravo odlučiti što je uspjeh za njega. Moramo se odmaknuti od misli da je jedino važno uspinjati se na korporativnoj ljestvici sve više iz godine u godinu, a više se fokusirati na vlastite želje nepovezane s društvenim nametnutim normama.
Izvor: The Wall Street Journal